Kada je prije koji mjesec ukrajinska protuofenziva počela vidljivo slabiti, predsjednik Volodimir Zelenski i njegovi savjetnici odlučili su vojne napore usmjeriti na ”južno bojište”, u dijelu Hersonske oblasti, na obale rijeke Dnjepar.
Plan je bio ugroziti takozvani ruski kopneni koridor do Krima. Prošlog mjeseca ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova čak se pohvalilo golemim napredovanjem vlastitih trupa na tome bojištu, a ruski vojni blogeri pokazali su znakove zabrinutosti radi gomilanja neprijateljskih snaga.
No grupa ukrajinskih marinaca, koji već dva mjesece predvode napad preko rijeke Dnjepar, tvrde da je realnost nešto drugačija.
Njih šestero ispričali su za New York Times kako vjeruju da je krvava borba za uspostavu uporišta preko rijeke Dnjepar nepotrebna, a žrtve strašne.
- Gomila vojnika završe u rijeci mrtvi puno prije nego što stignu do druge strane. Uvjeti su nevjerojatno teški. Oko nas su uglavnom močvarni otoci prošarani rječicama ili livade koje su postale močvare. Ništa drugo do krateri od blata i bombi ispunjeni vodom - rekli su vojnici novinarkama New York Timesa.
Tvrde kako su odlučili govoriti "radi zabrinutosti zbog velikog broja žrtava i preoptimističnih izvještaja dužnosnika o napredovanju ofenzive".
- Svježe trupe koje stižu na istočnu obalu moraju gaziti po tijelima vojnika koja leže zapetljana u uzburkanim blatnim lokvama - rekao je vojnik kodnog imena Aleksij, kako piše New York Times, iskusni ratnik.
Tvrdi da se na teritoriju oko rijeke Dnjipar nemoguće učvrstiti ili premjestiti opremu.
- To čak nije ni borba za opstanak, već samoubilačka misija - priča Aleksij.
Za neuspjeh krivi ukrajinske zapovjednike jer su loše taktički i logistički pripremili napad.
- Ranjeni ljudi ostavljeni su da umru jer nismo imali dovoljno čamaca da ih prevezemo do bolnice. Brutalni uvjeti degradiraju moral - objašnjava.
Drugi ukrajinski vojnik pokazao je nešto više optimizma. New York Times piše kako im je rekao da su "gubicima usprkos, ovi napadi iznervirali ruske zapovjednike, koji su vratili desantnu jedinicu s fronte u Zaporožju kako bi pojačali obranu."
Vojnik, potpisan kao Maksim, koji se oporavljao u bolnici nakon ranjavanja u studenom, prisjetio se , pak, za New York Times horora na obali Dnjepra.
Nakon što su tri čovjeka ubijena u zračnom napadu, njegovoj jedinici je naređeno da se evakuira. Dok su se po mraku probijali do obale, vojnici su se našli pod kišom granata. Kada su se konačno dovukli do rijeke, rekli su im da će morati čekati tri sata prije nego ih pokupe čamci.
- Tamo je močvara, sva u kraterima ispunjenim vodom. No granate su cijelo vrijeme padale, pa nismo imali izbora nego pokušati kopati što su dublje. Lijeva obala bila je poput čistilišta. Još nisi mrtav, ali se više ne osjećaš niti živim - prisjetio je Maksim.
Glavni stožer Oružanih snaga Ukrajine jučer je objavio kako nisu u mogućnosti tako brzo komentirati optužbe vojnika, ali i da će odgovoriti u dogledno vrijeme.