Tjedni nemilosrdnog granatiranja pretvorili su Šebekino, nekoć uspješno rusko okružno središte u blizini ukrajinske granice s prijeratnim stanovništvom od oko 40.000 ljudi, u grad duhova. Ruševine i razbijeno staklo zatrpali su prazne ulice, a na središnjem gradskom trgu vidljivi su tragovi granatiranja na pročeljima zgrada.
Nedaleko odatle, policijska postaja pretvorena je u crnu ruševinu nakon što ju je pogodila ukrajinska raketa. Miris paljevine širi se iz mjesne tvornice boja koja gori posljednjih dana. Jezivu tišinu prekida povremeni zvuk topničke paljbe u daljini.
"To naši dečki pucaju, ne brinite", kaže za neovisni ruski The Moscow Times Dmitrij, 49-godišnji stanovnik Šebekina koji je naučio razlikovati zvuk prijateljskog topništva od napadačke vatre - položaji ukrajinskih snaga nalaze se odmah preko granice, tek šest kilometara dalje.
Nakon što je nekoliko dana ranije evakuirao svoju obitelj, Dmitrij se odlučio pridružiti lokalnim snagama Teritorijalne obrane, dragovoljačkoj jedinici koja patrolira ulicama, štiteći grad od pljačkaša i ukrajinskih diverzanata.
Mnogo bez vode i struje
"Neprijatelj govori istim jezikom kao i mi pa ga je teško identificirati", kaže Dmitrij, koji je uvjeren u svoju sposobnost uočavanja potencijalnih infiltratora. "Mi ovdje poznajemo sve - ako netko nije naš, odmah ga uočimo", rekao je.
Policija nije bila u stanju održavati red i mir u gradu pa otud potreba za postrojbama Teritorijalne obrane. "Situacija je konstantno teška", kaže, pak, 52-godišnji Kozak Vladimir Karagodin, lokalni volonter naoružan puškom, koji ističe da su pljačke u porastu posljednjih dana.
Osim patroliranja ulicama, volonteri Teritorijalne obrane pomažu vojsci u evakuaciji pograničnih područja te dijele humanitarnu pomoć stanovnicima koji su odlučili ostati unatoč stalnoj opasnosti od granatiranja.
Šebekino je meta sporadičnog bombardiranja od prošlog rujna, kada su ukrajinske snage povratile veći dio susjedne regije Harkiv. No, posljednjih tjedana učestalost i intenzitet napada dramatično su porasli. U svibnju je ruska regija Belgorod granatirana 130 puta, poginulo je osam osoba i 60 je ranjeno, prema službenoj statistici. U prvom tjednu lipnja više od 1000 stanova u Šebekinu je oštećeno ili uništeno.
Prema vojnim analitičarima, pojačani napadi na regiju Belgorod dio su ukrajinske ljetne protuofenzive i imaju za cilj prisiliti Rusiju da koncentrira svoje snage na granici, što slabi rusku obranu na drugim dijelovima bojišnice. Ukrajinski dužnosnici nikada nisu preuzeli odgovornost za napade koji su eskalirali početkom mjeseca, što je izazvalo masovnu evakuaciju iz okruga Šebekino.
Mnogi preostali stanovnici - njih oko 2.700, prema posljednjim službenim podacima - ostali su bez struje ili tekuće vode. "Pokušali su me uvjeriti da odem, ali rekla sam ne, stara sam, imam psa, jako sam bolesna", kaže 73-godišnja Ljudmila Nikulina, jedna od rijetkih stanovnika koji su ostali, kad je izašla van kako bi se sastala s volonterima koji joj donose hranu i druge neophodne potrepštine.
Prošlo je više od tjedan dana otkako je Nikulina posljednji put mogla komunicirati sa svojim najbližima. Otada je telefonska mreža prekinuta. "Recite im da sam živa i zdrava", zamolila je volontere, pružajući im list papira s telefonskim brojevima svojih rođaka.
‘Sve su krivi Biden i onaj ukrajinski klaun‘
Unatoč jednokratnoj naknadi od 10.000 rubalja (120 dolara), koju je lokalna uprava obećala stanovnicima područja pogođenih granatiranjem, mnogi optužuju vlasti da ne čine dovoljno. "Zaboravili su na nas, ostali smo sami", kaže Pavel, lokalni volonter koji je iz sigurnosnih razloga želio govoriti pod pseudonimom.
On i njegova djevojka bili su prisiljeni pobjeći iz stana nakon što je bomba udarila u krov, uništivši dio stubišta. Poput 4000 drugih stanovnika Šebekina, oni sada žive u privremenom skloništu otvorenom u sveučilišnom domu u glavnom gradu regije Belgorodu.
Unatoč raširenom nezadovoljstvu prema lokalnim vlastima, eksplicitne kritike ruskog vodstva zbog invazije na Ukrajinu i dalje su vrlo rijetke među stanovnicima Šebekina. "Kada će se (američki predsjednik, Joe) Biden prestati zaje******?", komentira Nikulina. "To je on, redatelj svega ovoga. I onaj drugi ukrajinski klaun".
"Da nismo to učinili, oni bi nas prvi napali", kaže Pavel. "Jednostavno smo napravili prvi korak", dodaje.
Više od 4000 evakuiranih iz Šebekina živi u privremenim skloništima u gradu Belgorodu. Tisuće drugih poslano je u skloništa raštrkana diljem regije i u drugim ruskim federalnim jedinicama, dok sretnici borave kod prijatelja ili rodbine.
"Osjećam se emocionalno iscrpljeno, nemam riječi ni suza", kaže 42-godišnja Elena, koja je dan ranije pobjegla iz Šebekina sa svojim petogodišnjim sinom Matvejem, ostavivši iza sebe posao, baku i mačku. "Žao mi je bake, nije htjela otići", rekla je Elena, dok stoji u redu ispred sportske arene u središtu Belgoroda, koja je pretvorena u privremeno sklonište za tisuće evakuiranih iz okruga Šebekino.
Ovdje volonteri Crvenog križa dijele naknade za umirovljenike, osobe s invaliditetom i obitelji s malom djecom. "Sada idem gdje god se nudi neka pomoć", dodaje Elena, koja je ostala bez posla i sada živi sa sinom u prenamijenjenoj sportskoj areni.
‘Ovo jest rat‘
"Imali smo planove za budućnost, neke nade", komentira 60-godišnja Tatjana, još jedna od žena koja je stajala u redu i zatražila da joj promijeni ime iz sigurnosnih razloga.
Ona je iz sela Nova Tavolžanka, koje je postalo poprište teških borbi između ruske vojske i antiputinovskih oružanih formacija sastavljenih od Rusa koji su izveli prekogranični upad početkom lipnja.
Iako guverner Belgoroda Vjačeslav Gladkov kaže da je selo sada u potpunosti pod kontrolom ruskih snaga, stanovnicima se i dalje ne dopušta povratak. "Kažu da je preopasno ići tamo, ali nam ne govore zašto", kaže Tatjana. "Nadziru li saboteri našu cestu?", pita se.
Kao i mnoge druge evakuirane osobe, Elena i Tatjana rekle su da nemaju pojma kada će se moći vratiti kući.
"Kada su nam rekli da je ovo specijalna operacija koja će trajati dva ili tri tjedna, bili smo pomalo zabrinuti", rekla je Elena, koristeći izraz kojim Kremlj naziva rat. "No, sada je druga godina, moja kuća je uništena i situacija je drugačija", rekla je. "Ovo jest rat", zaključila je.