Iza Ukrajine je godina ratovanja koja je krenula s optimizmom, a zaključuje se sa surovom realnošću u kojoj su Rusi preuzeli inicijativu na bojištu i konačno, zauzeli nešto više teritorija nego su ga izgubili u protuofenzivi Kijeva. Iako se zapravo ne radi o prevelikim promjenama, Ukrajina u iduću godinu ulazi s oko 18 posto svojeg teritorija pod ruskom okupacijom, ali i nepovoljnom geopolitičkom situacijom u kojoj Zapad sve manje i sve teže šalje nužnu vojnu i financijsku pomoć. Kakve su perspektive Kijeva u 2024., kakve Moskve, u kojem smjeru bi se mogao razvijati rat i pod kakvim bi se uvjetima mogli voditi pregovori, ako do njih uopće dođe, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava vanjskopolitički kolumnist Jutarnjeg, Željko Trkanjec.
Video podcasta pogledajte ispod
- Ukrajina je sada u dijametralno suprotnoj situaciji nego što je bila godinu dana ranije. Tada samo imali situaciju nakon izuzetno uspješne ljetno-jesenske ukrajinske ofenzive i počeo se graditi jedan optimistični narativ da se situacija iz temelja mijenja i da su ruske snage nesposobne voditi ofenzivu protiv spremnih protivnika. Ukrajina je pokazala pak da ima potencijala za takve akcije te smo mislili da će sljedeća ukrajinska ofenziva dovesti Rusiju u situaciju da mora pregovarati. To se nije dogodilo, kaže Trkanjec te se potom osvrće na situaciju u Rusiji danas i godinu dana ranije.
- Prošle godine Putin je smjenjivao generale kao na pomičnoj traci. Tada je general Surovikin promijenio rusku doktrinu ratovanja te ih usmjerio u aktivnu obranu zbog čega je Putin poludio jer se nije imao čime hvaliti u ruskim medijima pa je nakon toga i Valerija Gerasimova, šefa generalštaba ruske vojske, postavio za zapovjednika vojske u Ukrajini. U pitanje je bila dovedena ukupna učinkovitost ruske vojne operacije te se čak šaputalo što će se dogoditi i s Putinom. A sada? Sada ide prema novoj pobjedi na izborima, ima snažnu potporu ruske javnosti, Rusija je ekonomiju dobro prilagodila ratnim uvjetima i situacija na ploči se promijenila.
Iscrpljeni Ukrajinci
Trkanjec potom objašnjava kako je ukrajinske snage iscrpila ljetna protuofenziva:
- Operacije su bile zahtjevne, minska polja gusta, a čekale su ih i čvrste ruske obrambene linije. Rusi su nakon toga odmah krenuli u napad na najslabijoj točki, kod Avdiivke, gdje kane napraviti strateški proboj. Ako im to uspije, to nas vodi u najcrnji mogući scenarij, a to je onaj u kojem ruska vojska prodire. To bi značilo da pozicijski rat preokreću o ofenzivni rat, a Ukrajina je već u defenzivnom položaju iz kojeg se izuzetno teško vratiti u ofenzivni. Potencijalno se tada i sama obrana dovodi u pitanje, a potom se otvara i pitanje političkog sukoba u Kijevu i odgovornosti za protuofenzivu. A o tome se zasad u Ukrajini ipak jako malo govori, kaže Trkanjec i dodaje da bi u slučaju novog ruskog prodora unutar političkog kruga i ukrajinskog društva moglo doći do opasnih previranja.
Naš vanjskopolitički kolumnist također smatra da Rusija više nema namjeru osvojiti cijelu Ukrajinu jer su svjesni da za to nemaju snage. Umjesto toga, oni žele doći čim bliže Dnjipru (rijeci) i kontrolirati čim veći dio ukrajinskog teritorija, objašnjava dalje.
- Ako dođe do političkih previranja u Kijevu, onda Rusija počinje i hibridno djelovati, u čemu su jako dobri. Potaknuli bi djelovanje opozicije Zelenskog i nezadovoljstvo u društvu i to je trenutak u kojem se suočavamo sa stvarnom ruskom pobjedom.
A kao "stvarnu rusku pobjedu" Trkanjec definira sljedeće:
- Za Putina je pobjeda ako uspije zadržati četiri okupirane ukrajinske oblasti. Naime, ruska vojska ne želi osvajati dijelove Ukrajine koji su izrazito proturuski. Drugi element bio bi taj da Kijev pristaje na pregovore po ruskom diktatu. Da, Putin je reducirao svoje ciljeve, ali i dalje ne želi Ukrajinu koja je članica NATO Pakta. A ostane li Ukrajina neutralna, Rusija i dalje može negativno djelovati u toj zemlji, kaže naš kolumnist i dodaje da Moskva ne želi ni da Kijev uđe u EU.
Detalji crnog scenarija
Trkanjec je precizirao i kako bi izgledao taj ruski napredak koji bi doveo do najcrnjeg scenarija za Ukrajinu. Po njemu, to bi značilo da Rusi naprave prodor koji Ukrajinci nisu uspjeli tijekom svoje protuofenzive. Tada dolazi do potpune promjene političkog, ekonomskog i moralnog stanja, navodi i dodaje da već sad 15 posto Ukrajinca smatra da bi trebalo predati neke teritorije Rusiji.
- To je i dalje vrlo malo, ali taj broj raste. Ukrajina je isto umorna od rata i demografski je devastirana. Ako su izgubili nekoliko stotina tisuća ljudi, među kojima je i više od 30.000 mrtvih, to je za zemlju koju je napustilo 6 milijuna ljudi izuzetno snažan udarac. Ako i pokrenu zajedno sa zapadnim saveznicima tvornice oružja, tko će u njima raditi? Ukrajina je u velikom problemu, smatra Trkanjec i dodaje da Rusija više ne želi osvojiti Kijev, ali Putin zato želi poniženog Zelenskog koji potpisuje mirovni sporazum, kao što je i Hitler napravio Francuzima 1940. godine.
Kad je u pitanju optimistični scenarij u kojem zapadna pomoć nastavlja teći Ukrajini i rat se nastavlja godinama te konačno postaje preskup (financijski, vojno, politički i društveno) za Rusiju, Trkanjec smatra da je on - nemoguć.
- Sjetite se riječi češkog predsjednika Petera Pavela, bivšeg visokog rangiranog dužnosnika NATO-a, koji je u ožujku ove godine rekao da Ukrajina ima jednu ofenzivu u kojoj će imati punu pomoć Zapada, a sljedeća je samo ukrajinska. EU je pred izborima, Amerika je pred izborima, politička scena se mijenja, Njemačka je u ekonomskim problemima, gospodarski rast diljem Unije je slabašan... U takvim okolnostima rastu radikalne stranke. Imamo promjenu geopolitičkog političkog ozračja na Zapadu koji više ne može toliko podržavati Ukrajinu kao do sada.
Trkanjec smatra i da se Rusija brzo prebacila na ratnu ekonomiju, što nije slučaj na Zapadu koji je svoje ekonomije gradio na potpuno drugačijem modelu. Čak ni Amerika, po njemu, trenutno nema vojnu ekonomiju koja bi zadovoljila potrebe ukrajinskog rata kad su u pitanju topničko streljivo, oklop i slično. Dodaje da ni Rusi tu nisu bez problema, što se vidi kupovanjem oružja od Irana te čak i Sjeverne Koreje.
- Ni Putin ne želi pretjerano dugi rat, a inflacija u Rusiji je na samom rubu. A to je uvijek negativno te bi čak i u Rusiji moglo izazvati neke probleme, iako ne i pobunu stanovništva.
Pregovori?
Naš kolumnist drži da je sada jedan od puteva za Kijev trpjeti do američkih izbora u studenom 2024. godine.
- Trebaju se braniti i ne Rusiji dozvoliti neki proboj na bojištu. A što se tiče potencijalnih pregovora, oni su opcija ako bi se vodili na osnovi dokumenta koji se zove Communique iz Istanbula. On datira iz ožujka prošle godine i relativno je prihvatljiv, a tada je Ukrajina odustala od njega zbog snimki ruskih zločina iz Buče, a dijelom i zbog urgiranja Borisa Johnsona. U tom dokumentu se raspravljalo da bi Ukrajina pristala na neutralnost, ali uz sigurnosna jamstva Zapada. A što se tiče teritorija, o tome bi se pregovaralo nakon 10 ili 15 godina. To je najbolje moguće rješenje - dakle, da se ostavi za kasnije i nakon 10 godina napravimo referendum. Naravno, ako se obje strane obvežu na to - pa ako ljudi kažu da žele natrag u Ukrajinu, vraćaju se Ukrajini, kaže Trkanjec i smatra da Rusija nema ljude koje bi mogla tamo naseliti, već će na tim područjima ostati Ukrajinci (ili se čak i vratiti, oni koji su izbjegli, navodi).
Na kraju, osvrnuo se i na mogućnost (dosta izglednu, op.a.) da Donald Trump pobijedi na američkim izborima sljedeće godine.
- To na prvu jača Putinovu poziciju, ali ovaj Trump nije onaj isti iz 2016. godine. Veliko je pitanje kako će kemija između njega i Putina funkcionirati. Naime, Trump želi zaustaviti rat, ali što ako Putin to neće htjeti? Mislim da bi se tu mogla pojaviti i opasnost sukoba njih dvojice. Ali Kijev bi se svakako mogao naći u lošijoj poziciji, pogotovo ako Trump smanji američki doprinos u NATO-u zaključuje Trkanjec i dodaje da bi za Ukrajinu nabolje bilo da, ako može, pristane na neko primirje.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.