RIM - Talijanska vlada usvojila je u četvrtak nacrt ustavnog zakona o reformi sudstva kojim bi se bitno promijenio status magistrata (osobito tužilaca ali i sudaca). Vladajuća desničarska većina, pod vodstvom Silvija Berlusconija, smatra da magistratura bitno i nepovlasno utječe na politiku i da nastoji sudskim procesima izmijeniti izborne rezultate. Ta se tvrdnja odnosi poglavito na procese protiv Berlusconija, kojemu se sudi za niz nepolitičkih kaznenih djela, od korumpiranja sudaca do maloljetničke prostitucije .
Talijansko pravosuđe je u ozbiljnim problemima. Po djelotvornosti je na 156. mjestu od 181 zemlje obuhvaćene izviješću Svjetske banke „Doing Business 2009“. Procesi traju predugo, osobito u građanskim sporovima: u Evropi je samo talijanska pravda sporija od hrvatske. Obrazloženja presuda su minuciozni akti, nerijetko na više stotina stranica, pa sudac nakon završenog procesa ima 60 dana za pisanje obrazloženja, što je s onu stranu zdrava razuma. Sudska dvorana u građanskim procesima više sliči na suk nego na sudnicu.
Talijanska pravna i politička javnost duboko je podijeljena u tumačenju značenja i dosega reforme za koju je Berlusconi rekao da je „sanja od 1994“. Veoma je znakovito što je premijer rekao da sa sudstvom reformiranim kako on to sada predlaže „ne bi bilo afere Tangentopolis ni akcije Čiste ruke“. Riječ je o akciji milanskog tužilaštva 1992-1994 kojom je pometena korupcija u politici kroz isisavanje novca iz javnih poduzeća i njegovo prebacivanje u crne fondove vladajućih stranaka. Tužilaštvo je, dakle, progonilo ona ista nedjela koja sada, nakon višegodišnjeg oklijevanja, progoni Državno odvjetništvo u Hrvatskoj i na čemu insistira Evropska unija, kojoj je Italija suosnivačica. Uslijed akcije Čiste ruke skrahirale su vodeće stranke Kršćanska demokracija i Socijalistička partija, čiji je vođa Bettino Craxi (Berlusconijev vjenčani kum) umro u izgnanstvu u Tunisu jer je u Italiji pravomoćno osuđen na zatvor. Berlusconijeva reforma dakle, po Berlusconijevim vlastitim riječima, mora onemogućiti takve akcije protiv političke korupcije u Italiji .
Do stupanja te reforme na snagu dug je put. U Italiji za izmjene Ustava – a o tome je riječ – potrebno je da isti tekst u istovjetnom obliku usvoje oba doma Parlamenta i to po dva puta, u razmaku ne manjem od šest mjeseci.
Evo osnovnih izmjena koje sugerira Berlusconijeva vlada:
• Razdvajaju se karijere magistrata na tužilačke i sudačke. Umjesto jednoga Vrhovnoga sudbenog vijeća koje sada određuje karijere svih magistrata formiraju se dva, posebno za tužioce a posebno za suce.
• U vrhovnim sudbenim vijećima koja su dosad bila tijela samouprave magistrata (s trećinom članova iz politike) odsad bi većinu imali političari, koji bi tako kontrolirali sudbenu vlast.
• Ostaje načelo obvezatnosti kaznene akcije za tužioce (što uzrokuje puno praznog hoda, ali u načelu jamči jednakost pred zakonom, jer tužilac ne odlučuje protiv koga neće povesti istragu, niti smije predmet gurnuti u ladicu), ali se uvodi pravilo da Parlament odlučuje koja se kaznena djela prioritetno gone, a koja tužioci moraju propustiti iako su u Kaznenom zakoniku.
• Tužiocima se ukida pravo žalbe ako prvostupanjska presuda oslobađa.
• Tužiocima i sucima se uvodi obaveza civilne odgovornosti: ako osude pravednoga ili istražno zatvore nevinoga plaćat će odštetu iz svog džepa, kao i npr. liječnici.