Ukrajinske zračne snage tvrde da su u 12 dana, počevši od 17. veljače, oborile čak 13 ruskih ratnih zrakoplova. Ovaj broj nemoguće je neovisno potvrditi, on može biti nešto niži - ili čak veći. Ali nitko ne osporava činjenicu da su Ukrajinci prošloga mjeseca zbilja srušili puno neprijateljskih aviona.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022., Rusi su u prosjeku gubili četiri zrakoplova mjesečno, a sad, u 24. mjesecu rata, možda su izgubili barem tri puta više od prosjeka, piše The Telegraph.
Zašto su ruski avioni postali ranjiviji, a ukrajinska protuzračna obrana smrtonosnija?
Očito je da su ruske zračne snage pojačale svoje operacije u veljači. Rusi su iz istočnog grada Avdiivke odlučili potisnuti ukrajinski garnizon koji je ostao bez streljiva, a njihove zračne snage tu su vidjele priliku da ubrzaju povlačenje Ukrajinaca.
Stoga su ruske zračne snage svojih 100 lovaca-bombardera Suhoj Su-34 i određen broj Suhoja Su-35 opskrbili satelitski navođenim klizećim (ili samostojećim) bombama i proturadarskim projektilima te ih poslali u napad na ukrajinske položaje u Avdiivku i oko nje.
Broj ruskih naleta sredinom veljače, na vrhuncu bitke za taj grad, premašio je stotinu po danu i svaki od njihovih aviona bio je potencijalna meta za ukrajinske zemaljske raketne baterije.
Iako je logično da će s porastom broja zračnih meta biti i više obaranja, nepobitno je da je ukrajinska učinkovitost doživjela svojevrstan procvat. Čini se da su Ukrajinci uzeli neke komponente iz svoje raketne baterije protuzračne obrane Patriot američke proizvodnje te ih organizirali u mobilne jedinice.
Nekoliko četverostrukih lansera Patriot, povezanih s radarima dugog dometa preko radioveze, predstavljali su opasnu zasjedu za ruske zrakoplove na udaljenosti od čak 145 kilometara - kad bi počeo napad, Rusi ne bi stigli ni reagirati i uzvratiti vatru. Čini se da je ova taktika omogućila Ukrajincima da obore nekoliko ruskih zrakoplova krajem prošle godine, što je bila samo uvertira za nove akcije u veljači.
Ali obaranje rijetkog ruskog radarskog aviona Beriev A-50 iznad Azovskog mora 23. veljače dogodilo se oko 193 km od prve crte bojišnice, što je definitivno predaleko za jednotonski Patriot. Jedini raketni sustav kojem Ukrajina ima pristup - a koji ima toliki domet - je stari, bivši sovjetski raketni sustav zemlja-zrak S-200, koji ispaljuje glomazan projektil od osam tona.
Ukrajinske zračne snage umirovile su svoje S-200 još 2013., ali lani su ponovno aktivirale neke od njih kao udarne rakete zemlja-zemlja. Stoga je i vrlo vjerojatno da sad ponovno koriste S-200 u njihovoj izvornoj zemlja-zrak ulozi.
Ali koji radari navode S-200? Kako piše The Telegraph, izvorni sovjetski radari emitiraju toliko energije da obično odaju nadolazeće lansiranje projektila, što pilotima koji su mete daje dovoljno vremena za poduzimanje akcije izbjegavanja. No, šuška se da su Ukrajinci pronašli suptilniji način za navođenje svojih najmoćnijih projektila.
Još u veljači 2023. godine administracija američkog predsjednika Joea Bidena najavila je paket vojne pomoći Ukrajini u vrijednosti od 2,2 milijarde dolara, a isti je uključivao "opremu za integraciju zapadnih lansera, projektila i radara protuzračne obrane s ukrajinskim sustavima protuzračne obrane".
Mnogi su u tome odmah prepoznali Integrated Battle Command System (IBCS), integrirani sustav borbenog zapovijedanja američke vojske, koji je izgradila tvrtka Northrop Grumman. A IBCS nije radar, a nije ni projektil. To je skup procesora, radijskih veza i algoritama koji omogućuje gotovo svakom radaru za protuzračnu obranu i gotovo svim projektilima za protuzračnu obranu da rade zajedno.
- IBCS omogućuje učinkovitu i pristupačnu integraciju sadašnjih i budućih sustava - objasnili su iz Northrop Grummana.
Razvoj IBCS-a još nije u potpunosti završen, ali blizu je. I dok Amerikanci još nisu postavili niti jednu veću IBCS komponentu, Poljaci jesu, a upravo su oni jedni od najvećih dobavljača opreme za protuzračnu obranu Ukrajincima, pogotovo otkad republikanci blokiraju američku pomoć.
Kad bi imale dijelove IBCS-a, ukrajinske zračne snage mogle bi povezati stotine radara dugog dometa - uključujući stare sovjetske modele i najnovije zapadne modele - i to koristiti za navođenje svojih projektila.
U svakom slučaju, IBCS radi izuzetno dobro, a Sjedinjene Države i saveznici trebali bi ga nabaviti, što je prije moguće.