Ebraham Raisi poznat je kao tvrdolinijaš u konzervativnoj Islamskoj republici Iranu. Nakon ajatolaha Hamneija on je najmoćniji čovjek u zemlji. Prije dolaska na mjesto predsjednika, Raisi je vodio iransko pravosuđe.
Redovito ga se spominjalo kao potencijalnog nasljednika 85-godišnjeg ajatolaha. Raisi se u nedjelju vraćao iz posjeta granici s Azerbajdžanom, gdje se susreo s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim.
Kandidirao se na predsjedničkim izborima 2017. godine kada je izgubio od umjerenijeg Hasana Ruhanija koji je dvije godine prije toga sudjelovao u povijesnom dogovoru sa SAD-om i zapadnim silama o zaustavljanju iranskog nuklearnog programa. Ponovno se kandidirao 2021. godine. Njegovim konkurentima bilo je zabranjeno sudjelovanje u predsjedničkoj utrci, a Raisi je na koncu pobijedio s 62 posto glasova. Međutim, izlaznost je bila najniža u povijesti Islamske republike što govori o njegovoj popularnosti. Prema riječima iranskih politologa, podrška mu se kreće oko 50 posto. Međutim, jasno je da je Raisi politička ličnost po pitanju koje su stavovi Iranaca duboko podijeljeni.
U političkim biografijama Raisi nikada nije mogao pobjeći od nadimka Krvnik Teherana budući da je 1988. godine sjedio na čelu odbora koji je na kraju iransko-iračkog rata osudio tisuće političkih zatvorenika i militanata na smrt. Uvijek je odbijao odgovornost za masovna pogubljenja koja su se tada dogodila, ali nije dovodio u pitanje da je smrtna kazna bila prikladna kazna za optuženike.
Američko ministarstvo financija 2019. godine je sankcioniralo Raisija zbog "upravljanja administracijom koja je provodila egzekucije osoba maloljetnih u trenutku počinjenja djela i za mučenje i ostalo okrutno i nehumano postupanje prema zatvorenicima u Iranu, uključujući amputacije udova". Bio je tužitelj u nekoliko gradova, na čelu brutalnog i strogog iranskog pravosuđa. Potom je postao glavni sudac Irana. Uživao je sklonost ajatolaha, koji ga je gurao u njegovu usponu političkom ljestvicom u Iranu.
Raisi je kao predsjednik Irana uvelike krojio iransku vanjsku politiku koja je sve ratobornija i sve se manje suzdržava u sukobljavanju s Izraelom. Strateški, Raisi je podržavao i pogonio širenje utjecaja Irana u regiji i aktivno sudjelovanje na međunarodnoj sceni. Raisi je podržavao program obogaćivanja urana do razine potrebne za nuklearno oružje. Podržao je javno napad na Izrael u travnju kao odmazdu za izraelski napad na iranski konzulat u Siriji.
Pod vodstvom Raisija, Iran je pokrenuo veliko gušenje pobune nakon smrti mlade djevojke Mahse Amini, koja je 2022. umrla u policijskom pritvoru nakon što je zatvorena jer nije velom pokrila kosu.
Taj je događaj izazvao velike prosvjede koji su se širili po Iranu, a represivni sustav odlučio je grubo ugušiti te prosvjede i ugasiti političku krizu. Iranske aktivističke udruge ustvrdile su da je najmanje 500 prosvjednika ubijeno u sukobima s policijom. Preko 22.000 ljudi je uhićeno. Bila je to jedna od najvećih unutarnjih kriza u Iranu posljednjih godina.