Prošle subote navršilo se dvije godine od početka ruske invazije na Ukrajinu, čime je rat koji traje od 2014. godine ušao u novu, brutalnu fazu. Rusija trenutno okupira nešto manje od petine ukrajinskog teritorija, a gubici su na obje strane ogromni i vjerojatno prelaze pola milijuna ubijenih, ranjenih i zarobljenih vojnika ukupno.
Kako se rat odvijao u ove dvije godine na kopnu, moru i u zraku, koliki je ljudski, materijalni i proizvodni kapacitet obje strane te kako stoji zapadna pomoć Ukrajini (i prodaja oružja Rusiji od strane Irana i Sjeverne Koreje), u novoj epizodi podcasta Prva linija raspravljamo s vojnim analitičarem s portala obris.org, Igorom Tabakom.
Video podcasta pogledajte ispod
Na početku razgovora naš vojni analitičar ističe da je u veljači 2022. gotovo bilo sigurno da će Rusi izvršiti invaziju, naročito u onim zadnjim danima koji su prethodili općem napadu na Ukrajinu.
- Rusi su 2021. izvodili veliku vojnu vježbu Zapad i pod tom "krinkom" gomilali snage. Da je početkom 2022. u pitanju već bilo nešto drugo, moglo se vidjeti kada su Rusi počeli dovlačiti vojne bolnice, a naročito kad su počele stizati i zalihe krvi. Riječ je o resursu koji nije potreban za vježbe, napominje Tabak.
Kad je u pitanju sam početak invazije, ističe da su Rusi u nju krenuli jako optimistično.
- Imali su nekoliko zračnih desanata koji su spektakularno krenuli te su možda i mogli biti presudni. No, u momentu kad je to zaglavilo, bilo je jasno da će se sve odužiti, kaže vojni analitičar i napominje kako ne treba zaboraviti i hrabru reakciju ukrajinskog predsjednika Zelenskog koji se odbio evakuirati u tim prvim danima rata, iako mu se sa Zapada to nudilo.
Kad su u pitanju ukrajinske pripreme za mogući napad, u jednom trenutku su i njihove snage shvatile da je on gotovo neminovan pa su, bez da to javno obznanjuju kako time ne bi upozorili Ruse, raspršili svoju tehniku i ljudstvo kako se ne bi našle na punom udaru.
- Zrakoplovstvo je preživjelo prve dane, a najbolje jedinice našle su se taman blizu mjesta ovih ruskih desanata koji su potom zaustavili. Time je dobiveno vrijeme da svi inherentni nedostaci ruske vojne mašine izađu na vidjelo te je postalo očito koliko je to nekoordinirana masa ljudi i tehnike. Većina ruskih vojnih okruga nije ispunila što se očekivalo, osim onog južnog koji je uspio osvojiti Herson i napraviti zapravo najveće teritorijalne pomake.
Rat na kopnu i u zraku
Kad je u pitanju razvoj rata na kopnu, prvih dana bio je očiti golemi broj ruske tehnike koja je krenula u napade diljem Ukrajine, ali i nedostatak ljudi.
- Imali su taman ljudi za pokretati tehniku, ali premalo za izviđanje, zaštitu svojih položaja i slično. To je obilježilo prvu fazu rata. Nakon toga su kopnene operacije stale (osim juga gdje je postignu veliki napredak), a ruske snage su imale velikih problema u svojem jurišu na Kijev. Potom se odustalo početkom travnja od tog sjevernog i sjeveroistočnog napredovanja, a ruski ratni ciljevi su praktički prepolovljeni. Tu su onda i Ukrajinci dobili vremena, između ostaloga da podignu svoje snage na dva ili tri puta veću razinu. Tada i prestaju ideje o manevru i brzim prodorima i vraćamo se u sovjetski tip ratovanja s puno topništva i napredovanje pod njegovim okriljem, objašnjava Tabak.
Ni zračno ratovanje nije se odvijalo u skladu s ruskim planovima:
- Iako su Rusi modernizirali svoje zrakoplovstvo, oni su se vratili na tip djelovanja u kojem ratna avijacija djeluje kao podrška kopnenim snagama. Operirali su blizu linija fronte, a premoć u zraku nisu postigli, iako treba priznati da im to možda nije ni bio cilj kao što bi to bio kod zapadnih snaga. S druge strane, raketne snage su intenzivnije počele djelovati u jesen 2022. s napadima po infrastrukturi, a kad je došlo do nedostatka resursa, popunilo ih se dronovima Shaheed, a u zadnje vrijeme priča se i o projektilima koje nabavljaju iz Sjeverne Koreje i, navodno, Irana.
Osim toga, ističe Tabak, Rusi su imali velikih problema kad bi se modernim borbenim avionima zaletjeli duboko u teritorij Ukrajine, zbog čega su prešli na djelovanje raketama i vođenim bombama kojim se posebnim "kitovima" produžuje domet.
- Tu je prisutan i problem koordinacije tih napada, u čemu su ključni leteći radari kao Beriev A-50. Rusi su ih prije rata imali 9, a čini se i da su dva oborena, zbog čega im tih resursa dosta fali, objašnjava.
- U svemu treba istaknuti i da je omjer snaga bio toliko očito na strani Rusa da su oni u nekoliko navrata tvrdila da su uništili ukrajinsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu - što definitivno nije istina. Ukrajinci i dalje djeluju konstantno, barem u nekom opsegu, avionima i helikopterima. Osim toga, i njihova protuzračna obrana i dalje djeluje, iako su njihovi kapaciteti vrlo ograničeni. To je najviše slučaj na samoj fronti, budući da je bilo što "teže" koncentrirano uglavnom oko gradova, kaže Tabak.
Rat na moru
Najviše su uspjeha Ukrajinci imali u ratovanju na Crnom moru, kojem prilaz kontrolira Turska preko Bospora i Dardanela. Zbog toga Rusi mogu tamo ratovati samo s onom flotom koju su imali na početku agresije. U prvo vrijeme, napominje Tabak, to se činilo kao velika sila.
- Sjetite se, Rusi su preuzeli kontrolu nad velikim dijelom Crnog mora, a čak se činilo i da je moguć desant negdje oko Odese. Kad je Rusi nisu uspjeli uzeti vojno, onda se krenulo u blokadu. No, ona je s vremenom "uklonjena" uz pomoć protubrodskih projektila, a potom i korištenjem pomorskih dronova s velikim količinama eksploziva. Tu su pomogli i zapadni projektili poput Storm Shadowa kojima se prošle godine počelo gađati ruske brodove i luče kapacitete na Krimu. Dakle, Ruse se prvo odbilo od ukrajinske obale, potom ih se stjeralo prema Sevastopolju, a sad je jasno da ni tamo nisu sigurni. Nakon dosta gubitaka počeli su se povlačiti prema Novorosijsku, što je Ukrajini omogućilo da osigura brodski promet uz zapadne obale Crnog mora i oživi svoj izvoz, koji je u ranijoj fazi rata ovisio o sporazumu s Rusima. Štoviše, sad smo došli do toga da Rusija sve teže brani i vlastite crnomorske koridore od ukrajinskih dronova.
Gubici i zalihe vojne tehnike
Ono što je ovaj rat definitivno obilježilo su ogromni gubici vojne tehnike. Prema stranici Oryx, koja prati vizualno dokazane gubitke (uništena, oštećena i oteta tehnika), Rusi su izgubili 14.573 komada vojne tehnike. Ukrajina znatno manje, ali također puno - 5235. Budući da ruska industrija u ratnom modu radi već najmanje godinu i pol dana, a također se koristi i velikim zalihama tehnike iz sovjetskih vremena, te gubitke podnosi bolje od Kijeva. No, Tabak smatra da brojke o vojnoj proizvodnji koje iznosi Rusija treba uzeti s velikom rezervom:
- Sve njihove tvrdnje vezane uz proizvodnju su propagandne. Prvo, oni imaju velike rezerve iz SSSR-a. Drugo, od 2021. do danas su obrambeni proračun povećali tri ili čak četiri puta. Dio toga ide u proizvodnju nove tehnike, često ovisne o zapadnim komponentama koje se šverca raznim kanalima. Ali to je sve u manjem opsegu nego prije, a razlika se nadomješta popravljanjem stare tehnike iz raznih depoa. To se sve slijeva prema bojištu, a dobar dio toga nije ni izbliza moderan, niti na razini onoga s čim se krenulo u rat. Nije slučajno da se počelo s novijim tenkovima pa smo onda došli i do T-62, a u zadnje vrijeme čak i stari T-55, koji se koriste čak i u napadnim djelovanjima. To sve ukazuje na probleme koje ima ruska industrija pa se uz sve te njihove bajke o fantastičnoj proizvodnji streljiva vidjelo uvoze iz Bjelorusije i Sjeverne Koreje. Nije samo Ukrajina ta koja žeđa za granatama, kaže Tabak i nastavlja.
- Ukrajina je također krenula s dosta naoružanja iz starih zaliha, a streljivo je od početka bilo problem. Kronični manjak streljiva istočnog kalibra krenuo se nadomještati donacijama zapadnog oružja i pripadajućeg streljiva. Time se održala određena razina vatrene moći, naravno skromnije od ruskih snaga. Problem je da Kijev tu ovisi o dotoku streljiva sa Zapada, budući da je istočno streljivo teže dobavljivo. Zapad to sve može riješiti, i za svoje i za sovjetsko naoružanje. No, količine su najveći problem jer mirnodopske industrije ne mogu proizvoditi milijune i milijune granata.
Mrtvi, ranjeni, regrutirani
Rat ovako velikog opsega uzeo je i velike žrtve među vojnicima. Ukrajinski predsjednik Zelenski rekao je da ubijeno 31.000 njihovih vojnika. Amerikanci su krajem ljeta 2023. gubitke procijenili na do 70.000 mrtvih i do 120.000 ranjenih. Rusija svoje brojke, osim na samom početku rata, nije iznosila pa se tu oslanjamo na procjene. BBC Rusija tako navodi 113.200 ubijenih i 214.000 ranjenih, Amerikanci navode gubitke od 315.000 vojnika, Ujedinjeno Kraljevstvo 350.000. Iako obje zemlje imaju velike populacije - smatra se da u Ukrajini trenutno živi 33 milijuna ljudi, u Rusiji više od 144 milijuna, postavlja se pitanje koliko dugo su obje zemlje još spremne trošiti ljudstvo i kako će pribaviti nove vojnike.
- Dobar dio priča koje se tu vrte su ratna propaganda. Rusima je jako stalo ostaviti dojam da Ukrajinaca nema dovoljno, da nemaju snage i da nemaju volje. O sebi pak pričaju samo najbolje. Što se tiče brojki - ako je istina ovih 31.000 koje spominje Zelenski, onda bi mogli imati i do pet puta više ranjenih. S druge strane, mislim da bi ruski gubici mogli biti monumentalni jer su pokazali da im uopće nije stalo do njihovog ljudstva. Ono što je ovdje različito je kontekst pribavljanja ljudstva. Ukrajina je opću mobilizaciju ograničila samo na starije od 27 godina, a dosta su se bazirali i na dragovoljcima. Imaju i dosta izuzetaka u mobilizacijskom sustavu, što sad dolazi na naplatu i to će se morati korigirati. S druge strane, Rusi nakon one mobilizacije u jesen 2022. tome više nisu pribjegavali jer se pokazalo kao nepopularno. Oni ljude prikupljaju iz zatvora, nude velike novčane nagrade svima koji se prijavljuju, a očito se radi i neka tiha mobilizacija daleko od velikih gradova i elite, naročito među manjinama. Iskreno, mislim da ni jedna strana tu nema problem s ljudstvom kakvim ga prikazuju neki mediji. Problem je zapravo te ljude obučiti, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.