Pred Gruzijom su sudbonosni dani. Predsjednica Salome Zurabišvili ne priznaje izbore i poziva na prosvjede. Gruzija se, ponovno, već tradicionalno, nakon još jednih izbora našla na samom rubu sukoba. U subotu, 26. listopada, održani su parlamentarni izbori, na kojima je, barem prema izvješću Izborne komisije, pobijedila i dosad vladajuća stranka "Gruzijski san" kontroverznog tajkuna Bidzina Ivanišvilija. Stranka, koju nazivaju antieuropskom i proruskom, uoči izbora donijela je nekoliko spornih zakona - poput onoga kakav ima Rusija o "stranim agentima" i onih koji dodatno otežavaju prava LGBTIQ+ zajednice - dovevši time u pitanje europsku perspektivu i trenutno je Gruzija "debelo na čekanju".
Podsjetimo, Gruzija je dobila status kandidata za EU, ali zbog tih zakona, s njom nisu, kao s Ukrajinom i Moldavijom, otvoreni pregovori. Gruzijski san dobio je oko 54 posto, a proeuropska oporba ostatak, ali su odbili priznati izbore zbog, kako su rekli, gomile krivotvorenja i nepravilnosti (strani promatrači kažu da su izbori tehnički dobro provedeni, ali da su zabilježili kupovinu glasova i dvostruko glasovanje), pa čak najavljuju da će odbiti svoje parlamentarne mandate.
Poziva stanovništvo na neposluh
I proeuropska predsjednica Gruzije Salome Zurabišvili stala je na stranu proeuropske oporbe i poziva stanovništvo na neposluh. Mnogi analitičari stoga se pribojavaju se da bi stvar mogla izmaknuti kontroli te da bi Gruzija, kao već nekoliko puta otkad je stekla neovisnost početkom 1990-ih, mogla potonuti u političku krizu i nasilje.
- Na izborima smo bili svjedoci i žrtve ruske specijalne operacije, novog forme hibridnog rata protiv naše zemlje i naroda - rekla je Zurabišvili. Naime, gruzijsko društvo je raspolućeno - slično nekim drugim postsovjetskim državama, primjerice Moldaviji, Bjelorusiji, Armeniji - na proruske i proeuropske tendencije, koje su u stalnom sukobu, a Moskva svim silama nastoji zadržati "kontrolu" i utjecaj nad njima, iako joj stalno izmiču ispod šape, smatrajući da ima "pravo" na njih nakon raspada SSSR-a.
- Priznati izbore znači priznati ovisnost i podređenost Gruzije Rusiji, prihvatiti da Rusija dolazi u Gruziju - zaključila je predsjednica Zurabišvili, koju vladajuća struktura iz Gruzijskog sna već dulje vrijeme želi "odstraniti", ali ni sada nema dovoljno ruku tj. dvotrećinsku većinu da je smijeni premda joj uspijeva ograničiti političko djelovanje.
Pozvala je na prosvjede i zapravo se postavila kao predvodnica proeuropskih snaga jer su uz nju stali gotovo svi lideri proeuropskih stranaka i pokreta - Koalicije za promjene, Ujedinjenog nacionalnog pokreta i Jake Gruzije, kao i neovisna lista Georgija Gaharije. Budući da je u najvećim urbanim sredinama, glavnom gradu Tbilisiju te Kutaisiju i Batumiju, oporba pobijedila (Gruzijski san oslanja se uglavnom na provinciju i ruralne dijelove zemlje), očekuje se da bi prosvjedi mogli biti masovni.
Sudbonosni trenutak
Naime, i predsjednica Zurabišvili i šefica oporbenog Nacionalnog pokreta Tina Bokučava smatraju da bi Gruzija pristajanjem na ovakvu, spornu izbornu pobjedu proruskih snaga sasvim potonula u zagrljaj Moskve, a na gruzijske europske šanse i perspektive pao bi zastor. Smatraju da je sadašnji trenutak onaj sudbonosni, koji će odrediti budućnost Gruzije. Osim toga, analitičari smatraju znakovitim da je iza prosvjeda i proeuropske oporbe stala popularna predsjednica, a oporbene stranke nastupile su zajednički u nepriznavanju izbora, što bi prosvjednicima moglo dati dodatni vjetar u leđa i ishoditi, kako neki kažu, nove izbore.
Gruzijski san proveo je kampanju temeljenu na strahu od rata. U svojim spotovima prikazivao je zgarišta ukrajinskih gradova i mrtva tijela ukrajinskih vojnika, neizravno poručujući da bi se to i Gruziji moglo dogoditi dođu li na vlast proeuropske opcije, stalno naglašavajući da su oni ti koji "nude i garantiraju mir", pa je bizarno da je proruska stranka iskoristila strah od Rusa i rata u svoju korist.
- Mi nismo proruska stranka, mi smo stranka mira koja želi dijalog i dogovor s Moskvom, poručivao je premijer Kobahidze. Podsjetimo da su Rusija i Gruzija 2008. godine već ratovale i da su se dvije gruzijske pokrajine, Abhazija i Južna Osetija, uz podršku Moskve ‘odcijepile‘ od Gruzije.
Orban prvi čestitao
Većina sadašnjih stanovnika tih pokrajina ruski su državljani, a one su paradržavne tvorevine kojima Rusija priznaje neovisnost i ‘žele‘ se pripojiti Rusiji. Situacija je napeta, a Gruzija je ponovno pred sudbonosnom odlukom. Kako god bilo, na horizontu je nova ozbiljna politička kriza i sukob dviju nepomirljivih koncepcija i ideologija. Iz Moskve su zgroženi takvim stavovima gruzijske predsjednice, a glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova pita se zašto bi ovakva "gruzijska sudbina i budućnost bila gora od europske".
Zanimljivo da je, i prije objavljivanja konačnih rezultata glasovanja, prvi koji je premijeru Irakliju Kobahidzeu čestitao na izbornoj pobjedi bio mađarski premijer Viktor Orbán. "Gruzijski narod zna što je za njega najbolje", napisao je Orbán u svojoj poruci, a nakon njega je poruku podrške Gruzijskom snu poslao je i azerbajdžanski predsjednik Ilhan Alijev. Bruxelles se nije previše izjašnjavao iako je njegov prvi diplomat Joseph Borrell izrazio zabrinutost zbog informacija o izbornim nepravilnostima te pozvao tamošnje izborno povjerenstvo što prije razmotri primjedbe. No, kako smo već rekli, EU je Gruziju ionako stavio na led nakon donošenja zakona koji nisu u skladu s europskim vrijednostima, pa se najvjerojatnije čeka kako će se sve završiti.
Bruxellesu je sigurno sada važnija situacija u Moldaviji, gdje će za manje od tjedan dana biti drugi krug predsjedničkih izbora, u kojem će se suočiti proeuropska kandidatkinja i sadašnja predsjednica Maia Sandu i proruski kandidat Alexandr Stoianoglu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....