Ukrajina se nada okupiti ‘milijunsku‘ vojsku kako bi pokušala ponovno preuzeti teritorij okupiran od strane Rusije, rekao je tijekom vikenda ministar obrane Oleksij Reznikov. Njihove snage, dodao je, također su pokazale SAD-u da mogu dobro iskoristiti novonabavljene raketne sustave većeg dometa, otvarajući tako vrata većoj opskrbi.
Ali koliko god te tvrdnje zvučale impresivno, teško je povjerovati da je Ukrajina još uvijek sposobna za učinkovitu protuofenzivu. Naime, koliko god bili dobri američki raketni sustavi HIMARS i britanski raketni sustavi M270, zasad ih nema ni približno dovoljno da bi osigurali značajnu prekretnicu u ratu (Amerikanci su Ukrajini dosad dostavili 8 sustava HIMARS, stižu još četiri, a britanski sustavi vjerojatno još nisu isporučeni Kijevu). Za preokret u Ukrajini, ako se uopće dogodi, najvjerojatnije će biti potrebno vrijeme, piše Guardian.
Ideja o protuofenzivi ‘iznimno je popularna ideja u Ukrajini‘, rekla je Orisija Lucevič, istraživačica u think tanku Chatham House, a Kijev treba uvjeriti Zapad da, uz stalnu pomoć, ukrajinska vojska ima realne izglede odbiti Ruske napade.
Zemlja je započela rat s vojskom od 125.000 vojnika plus 100.000 pripadnika nacionalne i granične straže, ali tvrde da će tu brojku podići na 700.000 plus 300.000 pripadnika paravojnih postrojbi. No ako i može mobilizirati toliku brojku, ključno pitanje je koliko su dobro obučeni i spremni za ratovanje.
Topničko bombardiranje
Dosadašnja tromjesečna bitka u Donbasu koštala je branitelje mnogo žrtava, jer je Rusija prešla na taktiku iscrpljujućeg topničkog bombardiranja. Izvori ukrajinske vojne obavještajne službe nedavno su rekli stručnjacima u istraživačkom centru RUSI da u prosjeku dnevno bude ubijeno 100 njihovih boraca.
Dodajte 300 ili 400 ranjenih dnevno, gubici bi mogli iznositi oko 15.000 mjesečno – možda ukupno 35.000 do 45.000. Dodatnih 7200 ukrajinskih vojnika nestalo je od početka rata, procijenila je zemlja u ponedjeljak. Mnogi od tih gubitaka su u redovima najiskusnijih ukrajinskih snaga.
Potrebu za jačanjem ukrajinskih borbenih snaga dobro prepoznaje i Zapad. Britanija je počela obučavati ukrajinske regrute – 600 ih trenutno prolazi nekoliko tjedana osnovne obuke diljem Ujedinjenog Kraljevstva – i postoji kapacitet za obuku 2400 odjednom, ukupno 10.000 svakih 120 dana, pod pretpostavkom da se britanska vlada drži obećanja premijera u odlasku, Borisa Johnsona.
Neki od ukrajinskih novaka, u dobi između 18 i 60 godina, ljudi su koji nikada nisu pucali iz oružja. Ovo je vojska koja se mora popunjavati praktički od nule.
Strana vojna obuka
Njihova vojna obuka je očito ključna za Ukrajince, ali uspješna protuofenziva zahtijevat će više: stratešku upotrebu kombinacije oružja, sposobnosti koncentriranja snaga na odabrano bojno polje u omjeru najmanje tri naprema jedan te napredno zapadno oružje.
Ukrajina je snažno lobirala za standardno streljivo NATO-a dok postupno ostaje bez svojih sovjetskih zaliha (između ostalog granata od 152 mm). Nova oružja, međutim, stvaraju nove probleme kao što su primijetili stručnjaci Jack Watling i Nick Reynolds u opsežnoj analizi za RUSI. Na primjer, dok NATO snage koriste granate od 155 mm, ne postoji takva stvar kao što je jedna zapadna haubica: ‘NATO standardizacija nije baš standardizirana‘, napisali su.
U isto vrijeme, SAD, vodeći dobavljač oružja, ostaje oprezan u pogledu količine kritične opreme koju će osigurati.
U nedjelju je ruski nacionalist Igor Girkin na svom Telegram kanalu upozorio da se ruski sustavi protuzračne obrane pokazuju ‘neučinkovitima protiv‘ napada projektila HIMARS-a, te ustvrdio da je u proteklih pet do sedam dana ‘više od 10‘ skladišta streljiva i logistike bilo pogođeno. Kada će se Rusi početi ‘boriti punom snagom?‘, upitao se Girkin.
Ključni pokazatelj može li Ukrajina zaustaviti Ruse jest hoće li Moskva moći pokrenuti punu ofenzivu na Slavjansk i Kramatorsk, dva najveća naseljena središta u pokrajini Donjeck koja ne drži. Do sada je Rusija ispaljivala oko 20.000 granata dnevno, polako uništavajući Severodonjeck i druge gradove na svom putu.
Strpljivo jačanje snaga
‘Ako ruska ofenziva u Donbasu kulminira, postojat će sve veći pritisak na Ukrajince da pokrenu veliki protunapad. Ali što se dulje moraju pripremati, graditi obuku i zalihe, to su veće šanse da uspiju‘, smatra stručnjak za kopneno ratovanje pri Međunarodnom institutu za strateške studije, Ben Barry. Neuspjeh bi, naprotiv, mogao biti politička katastrofa za Kijev.
Barry ističe operaciju Oluja, posljednju pobjedničku ofenzivu u hrvatskom ratu protiv srpskih separatista 1990-ih. Napad iz kolovoza 1995. bio je planiran godinama, a Hrvati su prošli američku vojnu obuku, čime je okončan trogodišnji zastoj na bojištu.
Za Hrvatsku je to bila jedna od zadnjih etapa rata nakon niza diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jačanja snaga, uz provedbu operacija taktičke razine u kojima su oslobođeni manji dijelovi teritorija.
‘Možda postoji razlog zašto takvi ratovi traju godinama, a ne mjesecima‘, zaključio je Barry.