Sandu je ostvarila Pirovu pobjedu, ali jasno je da je napravila ključnu pogrešku: Zadnju riječ mogao bi imati - Sor

Moldavija je opet pokazala da se nalazi u procijepu - između Europe i Rusije, i to baš popola. Predsjednički izbori i referendum o pridruženju EU potvrdili su da je ta, nekad najmanja i jedna od najsiromašnijih republika bivšeg SSSR-a, još uvijek u političko-ideološkom vakuumu. Naime, iako se očekivalo (a to su pokazivala i istraživanja samo tjedan dana prije izbora) da će Maia Sandu, sadašnja proeuropska predsjednica koju podržava najjača moldavska proeuropska liberalna stranka Akcije i solidarnosti (Partidul Acțiune și Solidaritate, PAS), trijumfirati u prvom krugu, a da će na referendumu o izmjenama ustava potrebnima za približavanje u EU glatko pobijediti, stvari su se zakomplicirale...

Upravo zato su proruske stranke i kandidati pozivali na bojkot referenduma, pravdajući da se "prvo trebaju riješiti unutarnji problemi države", a tek potom raspravljati o europskim perspektivama. Maia Sandu je, može se reći, izvojevala Pirovu, ali ipak kakvu-takvu pobjedu. Naime, u prvom je krugu dobila više od 42 posto glasova, a njezin glavni konkurent Alexandr Stoianoglo, bivši državni javni tužitelj iza kojeg je stala najjača proruska antieuropska populistička Stranka socijalista (Partidul Socialiştilor) bivšeg predsjednika Igora Dodona, kojeg je otvoreno podržavala Rusija uspio je dobiti malo više od 26 posto glasova. Neki kažu da su u Kremlju njega i odabrali jer su, podsjetimo, sve oporbene proruske opcije bile okupljene u Moskvi na zajedničkom sastanku, gdje im je određena izborna strategija.

Na kraju, Sandu i proeuropske opcije ipak mogu biti zadovoljne jer su, doduše, za manje od jednog postotka glasova ipak pobijedile na referendum o EU. Sandu na takvom rezultatu može zahvaliti najaviše glasovima moldavske dijaspore, gastarbajtera od kojih većina živi i radi u zemljama EU te su uglavnom prozapadno orijentirani. Upravo su njihovi glasovi donijeli prevagu na referendumu. Naime, protivnici EU imali su do prebrojavanja glasova iz inozemstva malu, ali znakovitu prednost od kojih 1 posto. Ovaj rezultat začuđuje jer su sva istraživanja pokazivala da je za članstvo u EU oko 60 posto Moldavaca.

Bit će važan svaki glas

Drugi krug predsjedničkih izbora bit će za dva tjedna, 3. studenoga, kada će se definitivno odrediti daljnja (europska) sudbina Moldavije. Recimo da su Alexandr Stoianoglo i njegova stranka pozivali na bojkot referenduma o EU i on nije želio glasovati na njemu, a u svojem programu navodi da zemlja mora imati jednak odnos i prema EU i SAD-u, kao i prema Rusiji i Kini. Analitičari smatraju da će Sandu vjerojatno dobiti izbore (bez obzira na to što su predizborna istraživanja dobrano promašila) mada se očekuje da će sve antieuropske i proruske snage stati uz Stoianogla te da bi rezultat mogao biti tijesan ili na nivou referenduma, a to znači da će biti važan doslovno svaki glas.

No rezultati predsjedničkih izbora mogli bi se reflektirati na parlamentarne izbore koji će biti na ljeto 2025. godine jer bi proruske snage mogle onemogućiti apsolutnu većinu proeuropskim opcijama. No svi bruje o podmetanjima i prevarama proruskih opcija. Maia Sandu je u izbornoj noći optužila "strane elemente" (nije izravno spomenula Moskvu, ali očito je na nju mislila) koji su se miješali u izbore kako bi destabilizirali Moldaviju, pa je spomenula da je "kupljeno 300 tisuća glasova", što je oko 20 posto biračkog tijela, a sve u režiji moldavskog biznismena i političara Ilana Șora koji je utočište našao u Moskvi. Optužen je za pronevjeru milijardu dolara iz proračuna, a njegova stranka, koja nosi ime po njemu, zbog toga je zabranjena u Moldaviji.

No nakon ovakvih izbornih i referendumskih rezultata neki moldavski analitičari smatraju da je Sandu pogriješila što je referendum "vezala" uz izbore. Ona je najvjerojatnije mislila da će to potaknuti i mobilizirati proeuropske glasače, ali je dobila očito isti efekt i na proruske antieuropske birače. U Kišinjevu su zabrinuti zbog ovakvo tijesnog rezultata referenduma te se pribojavaju da će to samo biti poticaj bruxelleskim protivnicima proširenja i argument da s Moldavijom ne treba žuriti. U EU isto tako smatraju da je ovo bio njezin politički "faux pas", koji može ugroziti moldavsku proeuropsku politiku. No uoči drugog kruga postavlja se pitanje čiji resursi su veći, odnosno može li u prvom redu Stoianoglo "ujediniti" sve antieuropske i proruske birače ili će ovaj rezultat potaknuti proeuropske opcije da se angažiraju i mobiliziraju svoje simpatizere. No u Kišinjevu najviše strahuju od daljnjeg upletanja Moskve, koja će, smatraju, dodatno "uprijeti" za svoje.

Ruska interesna meta

Rusija se jako potrudila oko ovih izbora, smatrajući ih zadnjim vlakom za utjecaj na tu strateški važnu zemlju između Ukrajine i Rumunjske, ali s jakim proruskim opcijama te paradržavnom tvorevinom Pridnjestrovljem, koja je oslonjena na Moskvu i neprestano šalje pozive da je se "anektira" u sastav Rusije. Podsjetimo da su u ruskim vojnim planovima Pridnjestrovlje, ali i Moldavija "upisani" kao ruska interesna meta. Nekoliko su puta ruski generali i političari otvoreno izjavljivali da je cilj "spojiti se s Pridnjestrovljem", a time i politički destabilizirati Moldaviju. Iz Moskve već sada, kao i u slučaju Ukrajine, najavljuju da ona ne smije postati članicom NATO-a (nisu oduševljeni ni približavanjem EU), jer bi to, premda ne graniče, predstavljalo, kako kažu, sigurnosni problem za Rusiju".

Naime, u Moskvi smatraju da je Moldavija i dalje "njihovo leno". Upravo je stoga i važna jer bi, ako bi tamo bila proruska vlast slična onoj u Bjelorusiji, mogla postati poligon za destabilizaciju južnog krila NATO-a - Rumunjske i Bugarske, a njezinom kontrolom Rusi bi imali priliku onemogućiti nesmetan izvoz ukrajinskih žitarica preko Dunava ili dotok oružja istim putem te stalno prijetiti pripajanjem Pridnjestrovlja, pa čak i vojnom intervencijom zbog "ugroženosti" te paradržavne tvorevine, po istom obrascu kao za Ukrajinu, odnosno "odcjepljenjem" Donbasa.

Ne treba zanemariti da je u Pridnjestrovlju provedena mobilizacija, da je ondje i kontingent ruske vojske te da su Ukrajinu optuživali da "priprema napad". Zanimljivo je da je i u Pridnjestrovlju, bez obzira na situaciju i prilike, bilo otvoreno (dvadesetak) biračkih mjesta za "državljane Moldavije". Podsjetimo da najveći broj građana Pridnjestrovlja ima rusku putovnicu i glasuje na ruskim izborima, pa je, recimo, na predsjedničkim izborima u Rusiji u ožujku 98 posto glasovalo za Vladimira Putina. Prema podacima moldavskih medija, u Pridnjestrovlju je na referendumu o EU oko 35 posto glasovalo "za", a za Maiu Sandu oko 25 posto glasača.

Separatizam u Gagauziji

Bruxelles je otvorio pregovaračka poglavlja s Moldavijom, što je potvrdilo da zemlja ima europske ambicije, pogotovo u trenutku rata u Ukrajini. Alexandr Stoianoglo je izjavio da će, bude li izabran, njegovo prvo putovanje biti u Pridnjestrovlje iako nije precizirao što očekuje od tog "putovanja". Osim problema s Pridnjestrovljem, Moldavija se suočava i s izazovom separatizma u Gagauziji (gdje žive Gagauzi, turkofoni narod i pravoslavci), koja je "opčinjena" Rusijom, a i Stoianoglo je rodom iz tog kraja.

Na referendumu o EU čak se 95 posto građana Gagauzije izjasnilo protiv, a poglavarka pokrajine (Başkan) Evghenia Guțul traži pravo na samoopredjeljenje i vidi "jedini izlaz u približavanju Rusiji". Moldavija je na raskrižju i 3. studenoga bit će povijesni izbori na kojima će se vidjeti hoće li Moldavija izabrati Europu ili će se prikloniti Rusiji, što može samo zakomplicirati situaciju na krajnjem istoku Europe, pogotovo zbog njezina položaja i "mjesta" usred rata protiv Ukrajine.