Konstantin Jefremov, dosad najviši časnik ruske vojske koji je otvoreno progovorio o ratu u Ukrajini, u ekskluzivnom intervjuu za BBC rekao je da ga Rusija sada smatra izdajicom i prebjegom.
Kazao je da su u jednom mjestu u južnoj Ukrajini ‘ispitivanja i mučenje trajala oko tjedan dana‘.
- Svaki dan, čitave noći, ponekad i dva puta dnevno.
Jefremov je nekoliko puta pokušao napustiti vojsku, no na kraju je bio otpušten jer se odbio vratiti u Ukrajinu. Nakon toga je pobjegao iz Rusije.
Pomoću fotografija i vojnih dokumenata koje je dostavio, BBC je potvrdio da je Jefremov doista bio u Ukrajini početkom rata - u regiji Zaporižje i u gradu Melitopolju.
Konstantin Jefremov dao je intervju putem interneta, a on je čovjek koji doista može svašta ispričati jer sve donedavno je bio časnik ruske vojske.
Ovaj bivši poručnik, kojega su prošle godine poslali u Ukrajinu, pristao je ispričati o zločinima za koje kaže da je tamo vidio - uključujući mučenje i zlostavljanje ukrajinskih zatvorenika. Govorio je i o svojim suborcima koji su pljačkali po okupiranim područjima Ukrajine, te opisao brutalna ispitivanja, koja je vodio ruski pukovnik, u kojima su zatočenike ubijali i prijetili im silovanjem.
Jefremov je 10. veljače 2022. stigao na Krim, ukrajinski poluotok koji je Rusija anektirala prije devet godina. Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizirane divizije koja je inače bila stacionirana u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. On i njegovi ljudi poslani su da sudjeluju u ‘vojnim vježbama‘, kaže.
‘Tada još nitko nije vjerovao da će doista biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši časnici nisu znali.‘
‘Bojao sam se odustati‘
Jefremov se prisjeća kako je vidio ruske vojnike kako lijepe identifikacijske oznake na svoje uniforme i crtaju veliko slovo ‘Z‘ na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana, to ‘Z‘ je postalo simbolom onoga što je Kremlj nazvao ‘specijalnom vojnom operacijom‘.
Jefremov tvrdi da nije s tim htio imati nikakve veze.
‘Odlučio sam dati otkaz u vojsci. Otišao sam do svog zapovjednika i objasnio mu svoj stav. On me odveo do jednog višeg časnika koji me nazvao izdajicom i kukavicom‘, kaže.
‘Ostavio sam pištolj, sjeo u taksi i otišao. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i službeno dati ostavku. Tada su me suborci nazvali telefonom i upozorili me da to ne radim. Pukovnik mi je zaprijetio da će me strpati u zatvor na 10 godina zbog dezerterstva i upozorio je policiju na mene.‘
Jefremov kaže da je nazvao vojnog odvjetnika, koji mu je savjetovao da se predomisli.
‘Sada shvaćam da sam to trebao ignorirati i ići dalje. Ali bojao sam se da će me strpati u zatvor.‘
Zato se, kaže, vratio i pridružio svojim ljudima.
Jefremov inzistira na tome da je ‘protiv rata‘ i tvrdi da nije sudjelovao u ruskoj aneksiji Krima, niti se borio u istočnoj Ukrajini kada je prije devet godina izbio rat u Donbasu. 2014. godine Rusiju se optuživalo za organiziranje separatističke pobune u toj zemlji i za slanje vlastitih trupa na to područje.
Konstantin također kaže da nije sudjelovao niti u ruskoj vojnoj operaciji u Siriji.
‘Posljednje tri godine sudjelovao sam u razminiranju u Čečeniji koja je proživjela dva rata. Mislim da je posao koji sam tamo radio za ljude bio koristan.‘
Pljačka bicikala i kosilica
Jefremov je imenovan privremenim zapovjednikom streljačkog voda. Kaže da su njemu i njegovim ljudima 27. veljače, tri dana nakon ruske invazije, naredili da se s okupiranog Krima premjeste na sjever pa su krenuli prema gradu Melitopolju.
Sljedećih 10 dana proveli su na aerodromu koji su već zauzele ruske trupe. Jefremov opisuje pljačku kojoj je tamo svjedočio.
‘Vojnici i časnici grabili su sve što su mogli. Penjali su se po avionima i ulazili u sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Rekao je ponosno: ‘Odnijet ću ovo kući i pokosit ću travu naše vojarne.‘‘
‘Kante, sjekire, bicikle, sve su to natrpali u svoje kamione. Bilo je toliko stvari da su morali čučnuti kako bi stali u vozila.‘
Jefremov je BBC-ju ustupio fotografije za koje kaže da ih je snimio u zračnoj bazi Melitopolj. Na njima se vide transportni avioni i zgrada u plamenu.
Te slike su među brojnim fotografijama i dokumentima koje je podijelio kako bi potvrdio svoj identitet, čin i svoje kretanje u Ukrajini u proljeće 2022.
Novinari BBC-ja potvrdili su da se doista radi o slikama zračne baze Melitopolj.
Jefremov i još osam vojnika pod njegovim zapovjedništvom su mjesec i pol dana čuvali tamošnju rusku topničku jedinicu.
‘Cijelo smo vrijeme spavali vani. Bili smo toliko gladni da smo lovili zečeve i fazane. Jednom smo naišli na veliku kuću u kojoj su bili ruski borci. Rekli su da su iz 100. brigade i da sada žive ovdje. U kući je bilo jako puno hrane. Hladnjaci su bili prepuni. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. No, vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu vani i jeli ih.‘
‘Vidio sam ispitivanje i mučenje‘
Grupa Konstantina Jefremova premjestila se u travnju kako bi čuvala ono što on opisuje kao ‘logistički stožer‘ u gradu Bilmaku, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.
Prisjeća se dana kada su dovedena tri nova zarobljenika.
‘Jedan od njih je priznao da je bio snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je poludio, udario ga je, povukao za hlače i pitao je li oženjen.‘
‘‘Da,‘ odgovorio je zatvorenik. ‘Onda neka mi netko donese metlu‘, rekao je pukovnik. ‘Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video.‘‘
Drugi put, kaže Jefremov, pukovnik je naredio zarobljeniku da imenuje sve ukrajinske nacionaliste u njegovoj jedinici.
‘Ukrajinac nije razumio pitanje. Odgovorio je da su vojnici bili dio mornaričkog pješaštva ukrajinskih oružanih snaga. Zbog tog odgovora su mu izbili nekoliko zuba.‘
Kremlj uvjerava Ruse da se Rusija u Ukrajini bori protiv fašista, neonacista i ultranacionalista. Ovaj lažni narativ služi dehumanizaciji Ukrajinaca u očima ruske javnosti i vojske.
Jefremov kaže da je ukrajinski zatvorenik imao povez na očima.
‘Pukovnik je zarobljeniku prislonio pištolj na čelo i rekao ‘Brojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu.‘‘
‘Nabrojao je do tri i pucao mu pored glave, s obje strane, te počeo vikati na njega. Ja sam rekao: ‘Druže pukovniče! Ne čuje vas, oglušili ste ga!‘‘
Jefremov opisuje kako je pukovnik izdao zapovijed da se Ukrajincima ne daje normalna hrana već samo voda i krekeri. No dodaje kako su im pokušali dati topli čaj i cigarete.
Prisjeća se i kako su Ukrajincima njegovi ljudi ‘noću, da nas nitko ne vidi‘ bacali sijeno da ne bi spavali na goloj zemlji.
Tijekom jednog drugog ispitivanja, Jefremov kaže da je pukovnik pucao zatvoreniku u ruku i u desnu nogu ispod koljena, te pogodio kost. Konstantin kaže da su njegovi ljudi previli zarobljenika i otišli do ruskih zapovjednika - ‘ne kod pukovnika, on je bio lud‘ - i rekli da zarobljenik mora ići u bolnicu, inače će iskrvariti nasmrt.
‘Obukli smo mu rusku uniformu i odveli ga u bolnicu. Rekli smo mu da ne kaže da je ukrajinski ratni zarobljenik, jer će ga liječnici ili odbiti liječiti ili će ga ozlijeđeni ruski vojnici čuti i ubiti.‘
UN-ov Ured za ljudska prava dokumentirao je slučajeve maltretiranja zatvorenika u ratu u Ukrajini. Intervjuirao je više od 400 ratnih zarobljenika - i Ukrajinaca i Rusa.
‘Nažalost, otkrili smo da se mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika događaju na obje strane‘, kaže Matilda Bogner, voditeljica promatračkog tima UN-a sa sjedištem u Ukrajini.
‘Ako usporedimo kršenja ljudskih prava, mučenja ili zlostavljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika događaju se u gotovo svakoj fazi zatočeništva. Također, uvjeti za zatvorenike su gori u mnogim područjima Rusije ili okupirane Ukrajine.‘
Najgori oblici mučenja ili zlostavljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika obično se događaju tijekom ispitivanja, kaže Bogner. Podvrgava ih se elektrošokovima i čitavom nizu metoda mučenja, uključujući vješanje i premlaćivanje.
‘Kada stignu na mjesto gdje će biti zatočeni, često ih čekaju tzv. batine za dobrodošlicu. Često ne dobivaju dovoljno hrane i vode‘, dodaje ona.
Ruski ratni zarobljenici također su prijavili premlaćivanja i mučenje strujom.
‘Međunarodno pravo zabranjuje svaki oblik mučenja ili zlostavljanja. To je neprihvatljivo bez obzira na kojoj strani se događalo‘, kaže Bogner.
BBC nije mogao neovisno potvrditi konkretne navode Konstantina Jefremova o mučenju, no oni su u skladu s drugim svjedočanstvima o zlostavljanju ukrajinskih zatvorenika.
Rusko ministarstvo obrane nije odgovorilo na zahtjev za komentar.
Proglašen izdajicom i prebjegom
Jefremov se u jednom trenutku nakratko vratio u svoju jedinicu za razminiranje, ali ne zadugo.
‘Nas sedmorica smo odlučili napustiti vojsku‘, kaže Jefremov.
Krajem svibnja, dok je još bio u Čečeniji, napisao je pismo ostavke. Neki viši časnici nisu bili sretni zbog toga.
‘Počeli su mi prijetiti. Časnici koji nisu proveli ni dana u Ukrajini, govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dopustili da dam ostavku. Nakon toga sam smijenjen.‘
Jefremov je dao na uvid pisma od vojske. U prvom dokumentu optužen je za ‘izbjegavanje dužnosti‘ i odbijanje naredbe da se vrati u Ukrajinu što se opisuje kao ‘ozbiljno kršenje discipline‘. Drugo pismo odnosi se na ‘prijevremeni otpust Jefremova iz vojne službe zbog kršenja ugovora‘.
‘Nakon 10 godina službe bio sam prokazan kao izdajica i prebjeg, samo zato što nisam želio ubijati ljude. Ali bilo mi je drago što sam sada slobodan, što neću morati ubijati ili biti ubijen.‘
Jefremov se riješio vojske, ali ne i opasnosti da ga vrate u rat.
U rujnu 2022. predsjednik Vladimir Putin je proglasio ‘djelomičnu mobilizaciju‘. Stotine tisuća ruskih građana bile su unovačene u vojsku i poslane u Ukrajinu.
Budući da je već služio vojsku u Ukrajini, Jefremov kaže da je znao da ga neće ostaviti na miru. Smislio je plan bijega.
‘U kući u kojoj sam stanovao, napravio sam otvor na stropu u potkrovlju za slučaj da policija i vojni službenici provale kako bi mi dostavili poziv za vojsku‘, kaže.
‘Časnici za regrutiranje su se dovezli do moje kuće i čekali me u autima, pa sam unajmio stan i tamo se sakrio. Skrivao sam se i od susjeda, jer sam čuo za slučajeve kada su susjedi policiji dojavljivali gdje se skrivaju unovačeni mladići. Takva mi je situacija bila ponižavajuća i nedopustiva.‘
Jefremov je kontaktirao rusku grupu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju.
Što Jefremov misli o onim Rusima - a ima ih mnogo - koji podržavaju odluku Vladimira Putina da napadne Ukrajinu?
‘Ne znam što se događa u njihovim glavama. Kako su mogli dopustiti da ih tako prevare? Kad odu na tržnicu, paze da ih ne prevare. Ne vjeruju ni svojim ženama, ni svojim muževima. Ali čovjek koji ih vara već 20 godina, samo treba reći jednu riječ i ti ljudi su spremni otići i ubijati ili umrijeti. Ne mogu to razumjeti.‘
Na kraju razgovora, Jefremov se ispričao građanima Ukrajine.
‘Ispričavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala Bogu da nikoga nisam povrijedio. Nisam nikoga ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca. Ne mogu ni sebi oprostiti, pa ne mogu očekivati ni da oni meni oproste.‘