Ruski novinar i bivši voditelj neovisne istraživačke emisije "Strogo povjerljivo" (Sovershenno Sekretno) Andrej Kalitin u tekstu objavljenom na neovisnoj ruskoj internetskoj stranici The Moscow Times pozabavio se ulogom ruske obavještajne službe FSB u ruskom političkom i sigurnosnom sustavu i ratu u Ukrajini te načinom na koji je tretira i koristi ruski vođa Vladimir Putin.
Na početku svog komentara Kalitin navodi da se prije 25 godina Anatolij Sobčak, čovjek kojeg mnogi smatraju nekadašnjim političkim mentorom Vladimira Putina, skrivao u Parizu od ruske policije. Sobčak, kao bivši gradonačelnik Sankt Peterburga, bio je osumnjičen za korupciju, a Putin, bivši potpukovnik zloglasne tajne službe KGB koji je upravo imenovan direktorom ruske Savezne službe sigurnosti (FSB), sljednice KGB-a, pomogao mu je da napusti Rusiju finskim privatnim zrakoplovom.
Kada ga je Kalitin intervjuirao u svojoj emisiji "Strogo povjerljivo", Sobčak je, kako se navodi, djelovao pomalo zbunjeno, nesposoban da predoči budućnost, a te su večeri u predvorju hotela Ambasador razgovarali upravo o budućnosti. "Razumijem zašto je (tadašnji ruski predsjednik, Boris) Jeljcin izabrao Putina za svog nasljednika - on vas nikada ne bi izdao. Ali također razumijem da Putin jednom kada osvoji vlast, više je neće nikome dati u ruke", rekao je Kalitinu na odlasku Sobčak, kako svjedoči sam ruski novinar.
Uspon FSB-a pod Putinom
Značenje ovih riječi, piše Kalitin, tada je razumjelo vrlo malo ljudi, a Sobčak se nije nadao da će ih netko čuti. Četvrt stoljeća kasnije, Putinovi pristaše i kritičari točno shvaćaju na što je Sobčak mislio. Putin ima samo jednog nasljednika - sebe samoga. Tranzicija vlasti, o kojoj su spekulirali brojni politolozi u Rusiji i inozemstvu, završila je na izborima prošlog ožujka kada je Putin opet reizabran. Ako Putin i dalje bude na vlasti 2036. - što mu je, podsjeća Kalitin, omogućio lažirani referendum 2020. godine - nadmašit će Josifa Visarionoviča Staljina i Katarinu Veliku i postati najdugovječniji čelnik Rusije.
Nakon izbijanja rata s Ukrajinom, kada je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upitan je li se Putin s njim konzultirao, on je odgovorio: "Putin ima tri savjetnika - Ivana Groznog, Petra Velikog i Katarinu Veliku". Dok se pozicionirao na razinu careva, Putin je znao da se vlast mijenjala tek nakon monarhove smrti. Međutim, da bi nastavila ova politička tradicija, moraju biti ispunjena dva uvjeta - car mora biti posve zaštićen od atentata i nikad se ne smije sam odreći prijestolja.
Kada je Putin postao predsjednik Rusije u proljeće 2000. godine, na zatvorenom sastanku odbora ruskog FSB-a, poručio je s govornice: "KGB-ov zadatak da se infiltrira u rusku vladu je obavljen". Nije jasno, navodi autor, je li se tada šalio ili je mislio ozbiljno. No, od tog trenutka, utjecaj FSB-a na sve procese koji se odvijaju u zemlji rastao je iz godine u godinu. Do svibnja ove godine jedina državna institucija koja nije bila pod utjecajem FSB-a bila je vojska. Putin je vojsku smatrao najvažnijim stupom moći, ali joj nikada nije vjerovao 100 posto.
Kada je Putin u studenom 2012. godine predložio Sergeju Šojguu da preuzme dužnost ministra obrane, Šojgu je postavio jedan uvjet - da oko njega u vojnom vodstvu ne budu službenici FSB-a. Putin je pristao, a zauzvrat je dobio vojno vodstvo koje mu je osobno odano. Ipak, kako bi uravnotežio kontrolirane sukobe unutar ministarstva obrane, Putin je u jesen iste godine imenovao generala Valerija Gerasimova, koji se smatrao Šojguovim bliskim saveznikom, na mjesto načelnika Glavnog stožera. Vrijeme sigurnosnih službi, za koje su kontrola nad vojskom i njezin proračun bili dugo sanjani san, još nije stiglo. Trebalo je doći kasnije.
Do veljače 2022. godine - kada je Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu - postojalo je uvjetno primirje između utjecajnih klanova u ruskoj vladi. No, prije dvije godine, FSB, čiji su izvještaji (kao i oni vojni) uvjerili Putina da će pobjeda u Ukrajini biti laka, otvorio je svoj osobni front - i to onaj interni. Zadaća FSB-a bila je preuzeti kontrolu nad svim sferama života u Rusiji, uništiti oporbu i njezine vođe, uvesti cenzuru, podjarmiti industrijski sektor, financijske institucije, kulturu i, dakako, vojsku.
FSB je svugdje
Nakon Putinove pobjede na korumpiranim predsjedničkim izborima, ‘čekisti‘ su krenuli u ofenzivu. Kako su izračunali novinari ruskog neovisnog istraživačkog portala Agentstvo, samo od ožujka do travnja pokrenut je 21 kazneni postupak protiv dužnosnika i čelnika državnih tvrtki. Ne samo da je uhićen zamjenik ministra obrane Timur Ivanov, već i Genadij Saharov, izvršni direktor državne korporacije Rosatom, te Igor Andreev, potpredsjednik Banke Rusija, povezane s kremaljskim režimom.
Primirje među elitama bilo je gotovo, no unatoč onome što Kremlj kaže, to nije borba protiv korupcije, nego borba za vlast, navodi Kalitin.
Do početka Putinova petog mandata pobijedio je FSB. Službenici iz ministarstva kulture, tvrdi autor, mogu svjedočiti da sve filmove pregledavaju dva službenika u civilu prije izdavanja potvrde o prikazivanju. Poslovni ljudi koji se bave poslovima vezanima za sirovine reći će kako u svakom novom upravnom odboru sjede tajni službenici FSB-a. Rad predsjedničke administracije kontrolira Druga služba FSB-a (koja se bori protiv terorizma i ‘štiti ustavni poredak‘), a rusko Vijeće sigurnosti čine isključivo službenici sektora sigurnosti. Kalitin parafrazira Putinove riječi iz 2000. godine, navodeći da se Lubjanka infiltrirala u hijerarhiju vlasti u zemlji uspješnije nego u bilo kojem drugom trenutku u povijesti.
Stoga FSB-u nije bilo teško lobirati da se njegovi zaposlenici oslobode služenja vojnog roka i nastave čuvati politički komfor režima u pozadini. Ta je odluka izazvala ozbiljnu iritaciju u ministarstvu obrane i drugim institucija vlasti. No, Putin je stao na stranu svojih bivših kolega iz FSB-a, koje je povjesničar specijalnih službi Andrej Soldatov jednom nazvao "novim plemstvom".
Povijesno gledano, rusko plemstvo bilo je vojni stalež. Tijekom rata 1812., kada je ruska vojska branila svoju zemlju, a ne napadala susjeda, predstavnici plemstva vodili su borbu. Sada su elite iz FSB-a, ministarstva unutarnjih poslova, Federalne zatvorske službe i specijalnih službi ostale po strani. Njihova prava zadaća u uvjetima vojno-političke ‘specijalne operacije‘ nije zaštita naroda, već osiguranje režima. No, u ispunjavanju te zadaće neizbježno je da se pojavi iskušenje da te iste elite postanu sastavni dio države, a dugoročno gledano - da je vode.
No, ova ‘borba titana‘ u Moskvi mogla bi Kremlju zadati daleko jači udarac od bespilotnih letjelica i projektila koji dolaze iz Ukrajine. Ruski sustav političke moći sada je organiziran na takav način da svaka pristranost prema jednom od klanova može dovesti do kolapsa piramide ili državnog udara od strane ‘silovika‘.
Diktatura sigurnosnih službi i prijetnja mladih ‘silovika‘
I nije slučajno da se to događa sada. Mihail Hodorkovski je napisao da se 1996. Rusija nije suočila s izborom između Jeljcina i Genadija Zjuganova, kandidata Komunističke partije. Izbor je bio između izbora Jeljcina i proglašenja izvanrednog stanja. FSB i FSO (Savezna služba osiguranja, koja se smatra najtajnijom ruskom državnom organizacijom, zatvorenijom od FSB-a, a koja je sada primarno zadužena za izravno osiguranje predsjednika Vladimira Putina, a drugi glavni poslovi su joj i kontraobavještajna djelatnost, unutarnja i granična sigurnost, protuterorizam, špijunaža, nadzor te istraživanje najtežih oblika kriminala, op.a.) bili su tada proglašenje izvanrednog stanja koje bi Jeljcina pretvorilo u marionetu sigurnosnih službi. "Odbijajući uvođenje izvanrednog stanja, odgodili smo dolazak FSB-a na vlast za 8 do 12 godina".
Novi Putinov mandat tek je počeo, a odvijat će se pod punom kontrolom FSB-a, čija prisutnost u vlasti na svim razinama konstantno raste. Podaci pokazuju da su u posljednjim godinama Sovjetskog Saveza samo tri posto dužnosnika na najvišim državnim položajima bili pripadnici specijalnih službi. Tijekom Jeljcinove vladavine ta je brojka prelazila 30 posto, a danas je porasla na 70 do 80 posto. Putinov režim, tvrdi autor, postao je diktatura sigurnosnih službi koje će nastojati osigurati što dulju održivost ovakvog modela vlasti.
No, tako će biti samo dok klan mladih ‘silovika‘ u usponu ne bude gledao na 72-godišnjeg predsjednika kao slabu kariku u lancu moći, zaključuje u svom komentaru za Moscow Times Andrej Kalitin.