Petak, 19. siječnja 2024., bio je 695. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme na bojištima ovoga tjedna variralo je od prilično hladnog do kratkotrajnog zatopljenja, da bi od danas ondje krenulo novo zahlađenje, koje bi trebalo kulminirati do sredine idućega tjedna.
Dok zadnjih dana nisu bilježeni veći ruski napadi na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, ipak se mogao uočiti zanimljiv trend - više kopnenih djelovanja po iole toplijem vremenu, a jači oslonac agresora na brojne zrakoplovne napade kako bi se zadobio predah čim bi privremeno zahladilo. Ipak, treba napomenuti kako je općenito ruska strana u napadu na većini odsjeka ukrajinske bojišnice - iako im sve to tek povremeno donosi manje teritorijalne pomake više simboličkih razmjera.
Stanje na terenu
Uz povremeno kolebanje borbenog ritma između pojedinih posebno intenzivnih zona (vjerojatno uvjetovano potrebom prestrojavanja i dovlačenja daljnjih pojačanja) - naglasak borbi o kojima se čuje zadnjih dana poredano prema intenzitetu je (1) zapadno i jugozapadno od okupiranog Donjecka, (2) oko rijeke Siverski Donjec, (3) na sjeveru Donbasa te (4) zapadno od okupiranog Bahmuta. Uz to, povremena sukobljavanja bilježe se i na preostalom dijelu bojišnice - na potezu od Vugledara do Velike Novosilke, u Zaporižju te na donjem toku Dnjepra, gdje Rusi i dalje intenzivno nastoje uništiti ukrajinske mostobrane na okupiranoj istočnoj obali rijeke.
Oko Donjecka (1) i dalje se nastavlja ruski pritisak na ukrajinsko uporište Avdiivka oko kojeg su zadnjih dana bilježene izuzetno žestoke borbe. Iako su napadi bili učestaliji sjeverozapadno od mjesta, gdje su donirani američki oklopnjaci Bradley bitno pomagali braniteljima, ni jug nipošto nije bio miran. No u svemu tome nije bilo iole većih pomaka bojišnice (osim ruskog primicanja uporištu Nevelske), gdje ukrajinska obrana općenito još odolijeva. U samoj Avdiivki navodno je ostalo još oko 1100 civila koje se postupno evakuira - otežano zbog redovitih oko 40 teških granatiranja dnevno, kako po mjestu tako i po jedinoj preostaloj pristupnoj cesti pod ukrajinskom kontrolom (kojom se ujedno i otežano dostavlja humanitarna pomoć u grad, kad je to moguće).
Žestoke borbe bilježile su se nadalje i dvadesetak kilometara jugozapadno, gdje agresori iznimno polagano napreduju iz osvojene Marinke na zapad (prema Georgiivki), ali i južno, gdje se Novomihailivku nastavlja pritiskati sa sjevera, istoka i jugoistoka. Usporedivo žestoko je i (2) oko rijeke Siverski Donjec - kako sjeverno od te rijeke, gdje se žestoke borbe vode između okupirane Kremine i njoj na zapad smještene tridesetak km duge ukrajinske obrambene linije Makiivka-Terni-Jampolivka-Torske. Uz to, južno od Siverskog Donjeca prema Soledaru brojni napadi su se bilježili od Bilogorivke (kojoj se agresori polagano primiču) preko Verhnokamjanske, Spirne, Vesele do Rozdolivke.
Ovdje treba spomenuti da se u četvrtak, 18. siječnja, iz ruskih izvora čulo o borbenom raspoređivanju ukrajinske ženske postrojbe negdje oko Kremine, dok su ukrajinski izvori spominjali jako intenziviranje ruske uporabe bespilotnih letjelica te žestokih granatiranja. Napomenimo da su se iz ruskog Ministarstva obrane pohvalili zauzimanjem ukrajinskog uporišta Vesele nedaleko Soledara, iako iz ukrajinskih izvora nije bilo nikakvih naznaka gubitka tog minijaturnog mjesta oko kojeg borbe bjesne već više od godinu dana.
Slično je stanje i (3) na sjeveru Donbasa - na prostoru od ukrajinskog uporišta Kupjansk na rijeci Oskil, gdje je bojišnica na oko 6 km sjeveroistočno od grada (na prilazima ukrajinskom selu Sinkivka), da bi se onda protezala dvadesetak kilometara na jugoistok do Kislivke i Tabaivke - na potezu magistralne ceste P-07 čiji dio tu kontroliraju Ukrajinci. Tu su, nakon zatišja početkom tjedna, zadnjih dana opet koncentrirana ruska napadna djelovanja, dok je ostalo ponešto mirnije uzduž idućih 11 km gdje bojišnica ide uz samu cestu, kao i na preostalih petnaestak kilometara puta do okupiranog grada Svatove (koji je kompletno u ruskim rukama).
U sve to 18. siječnja osobno se uvjerio i ukrajinski general Oleksandr Syrskyi, zapovjednik Kopnenih snaga OS Ukrajine, tijekom posjeta borcima u Kupjanskom kraju. Konačno, (4) oko okupiranog grada Bahmuta i zadnjih se dana nastavljaju borbe sjeverozapadno od grada, gdje se iz ruskih izvora opet čuje o postupnom približavanju ukrajinskom uporištu Bogdanivka, kako postupnim osvajanjem prilaza sa sjevera, tako navodno i na istočnom ulazu u mjesto.
Ipak, sve to još nije bitan korak prema ukrajinskom uporištu Časiv Jar, baš kao što ni ruski napadi iz jugozapadnog kraja Bahmuta (niz cestu T-0504 prema Kostjanitnivki) navodno ni usprkos žestokim nastojanjima nisu uspjeli prići ni 2 km udaljenom ukrajinskom uporištu Ivanivske, a kamoli dalje niz cestu. Izgleda da su slično neuspješno završili i praktično svakodnevni ruski napadi južno od Bahmuta, gdje i dalje odolijevaju jesenas oslobođena sela Klišćivka i Andriivka - iako više baš i nema od njih mnogo uz rutu pruge Bahmut-Gorlivka.
Napomenimo da Ukrajinci procjenjuju kako bojište od ruske granice na sjeveru do prostora oko Bahmuta drži ukupno oko 200.000 agresorskih vojnika, gdje se mobilizacijom uspješno nadoknađuje prilično velike gubitke, tako da im snaga ostaje konstantna usprkos žestokim borbama.
Nije mnogo drugačije i na čitavoj bojišnici na jugu Ukrajine, na spoju Donjecke i Zaporiške oblasti (od Vugledara do Velike Novosilke), kao i u Zaporižju do rijeke Dnjepar kod Kamjanske. Ondje se povremeno bilježe ruski napadi (ali i ukrajinski protunapadi) na mnogo mjesta uz bojišnicu, a posebice na prostorima gdje su Ukrajinci ljetos nastojali provesti ofenzivu (južno i jugozapadno od Velike Novosilke, kao i južno od Gulajpolja i Orihiva). Kako izgleda, uz sve borbe ondje nije bilo iole bitnijih pomaka bojišnice - iako su se u petak, 19. siječnja, spominjala veća preslagivanja ruskih snaga u zaleđu ove bojišnice (navodno od Mariupolja na sjeveroistok prema Vonovahi i dalje prema Vugledaru).
Slično je i na donjem toku Dnjepra, gdje nadalje odolijeva ukrajinski mostobran kod sela Krinki. Napomenimo da se ondje i nadalje bilježe veliki gubici agresora u ljudstvu i tehnici, iako obrana tog uskog naselja uz riječni pojas postaje sve teža. Naime, Dnjepar se izgleda djelomično smrzavao zadnje vrijeme, a onda i močvarni prostori uz njegov tok, baš kao i korito rijeke Konke koja prolazi paralelno Dnjepru uz samo selo Krinki.
Dok je opskrba ukrajinskih branitelja zadnjih mjeseci ondje provođena prvo čamcima preko Dnjepra, pa pješke do Konke i sela Krinki, sve to itekako je teže po ledu koji otežava plovidbu spomenutim rijekama. Naravno, otežana logistika branitelja tu ide na ruku agresoru, koji ipak zasad nije uspio odlučiti čitavu situaciju u svoju korist.
Zračni napadi
Dok se u 2023. godini brojilo najmanje 184 ukrajinska napada na brodove ruske Crnomorske flote i ciljeve po okupiranom Krimu (prosječno svaki drugi dan) - i to najčešće na Sevastopolj (25 posto napada) i ruske brodove (12 posto), a bitno manje na Feodosiju (6,5 posto) i sam Krimski most (četiri napada) - napomenimo da je ovotjedna noć na srijedu, 17. siječnja, ipak započela još jednim ruskim raketnim napadom na Harkiv.
Dvije rakete sustava S-300 iz obližnje Belgorodske oblasti u Rusiji pogodile su tamošnje civilne ciljeve i žensku bolnicu, ozlijedivši 16 žena i jednog muškarca, a jedna raketa Kh-59 je srušena i oko Kropivnickog (Kirovgradska oblast). Za to vrijeme Ukrajinu se napadalo i pomoću 20 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih iz Primorsko Ahtarska u Rusiji, od čega ih je 19 bilo uspješno zaustavljeno u Odesi, Mikolajevu i nad središnjom Ukrajinom. Ipak, sama Odesa bilježila je štete na stambenim zgradama, manje požare i barem troje ranjenih.
Napomenimo još da je barem jedna od tih ruskih letjelica bila oborena protuzračnim sustavom sovjetskog podrijetla, ali ispaljenjem zapadne rakete - što je prvi put da se čulo o stvarnom borbenom korištenju tzv. hibridnog ili "FrankenSAM" sustava kojim su zapadni saveznici prilagodbom svojih projektila pomogli nadomjestiti manjak raketa za stare ukrajinske protuzračne lansere.
Ujedno, Ukrajinci su bespilotnim letjelicama te višecijevnim bacačima raketa gađali i regiju Belgorod te Brijansk u Rusiji, kao i područje Jevpatorije na Krimu (što je ponovno dovelo i do privremenog zatvaranja strateški bitnog Krimskog mosta). Naravno, po običaju je srušena i jedna jedina ruska raketa tipa Kh-59, ovoga puta iznad grada Dnipro u Dnjepropetrovskoj regiji Ukrajine.
U noći na četvrtak, 18. siječnja, bilježio se navodni ukrajinski napad balističkim raketama Točka-U na Brijansku oblast, kao i ruski napad s dvije rakete sustava S-300 po Čuguivu kod Harkiva. Ujedno, te je noći 33 ruskih kamikaza-dronova s juga (Primorko Ahtarsk) i sjevera (oblast Kursk) napalo ciljeve širom Ukrajine (srušena su bila 22 drona tipa Shaheed u dolasku).
Zauzvrat, čulo se opet o raketnim napadima po Belgorodskoj oblasti i slanju ukrajinskih bespilotnih letjelica dugoga dometa prema Moskvi (navodno srušene kod Podolska nadomak Moskve). No dok je taj napad privremeno obustavio promet u moskovskim aerodromima Vnukovo i Šeremetjevo, bitno važnijim su se pokazale vijesti o izvođenju dosad prvog ukrajinskog napada bespilotnim letjelicama na prostor ruskog grada Sankt Peterburga na Baltiku.
Iako letjelica u doletu nije izazvala velike štete na tamošnjim naftnim terminalima, a tek je kraće obustavila i promet na velikom međunarodnom aerodromu Pulkovo, ipak je to bio prvi put da se uspjelo odraditi napad na bitan ruski cilj udaljen više od 850 km od najbliže ukrajinske granice. Kako se kasnije čulo iz ukrajinskih izvora, radilo se tu o operaciji ukrajinske Vojne obavještajne službe, gdje je letjelica prošla čak oko 1250 km te na cilj donijela oko 3 kilograma eksploziva.
Iako je rad ruskog naftnog terminala ubrzo bio normaliziran, ne bi čudilo da takvih napada bude dosta u nadolazećim danima. Jednako tako, vjerojatno će se ponavljati i problemi s kvalitetom prijema GPS signala koje su tog 18. siječnja imali stanovnici dobrog dijela Poljske i Litve - kad se tu uslugu izgleda masivno ometalo iz ruske oblasti Kalinjingrad na Baltiku.
Jutro u petak, 19. siječnja, bilo je obilježeno napadom ukrajinskih bespilotnih letjelica na skladišta nafte u ruskoj oblasti Brijansk, nedaleko grada Klinci na zapadu regije. Iako su ruski izvori spominjali uspješno rušenje letjelice sredstvima elektroničkog ratovanja, ipak je njezin eksploziv izazvao ozbiljan požar koji se iz ukrajinskih službenih izvora opisivalo još jednom akcijom Vojne obavještajne službe.
Ponešto nejasnije opisivalo se i moguću ukrajinsku ulogu u masivnim nestancima struje širom okupiranog Krima samo dan ranije, iako bi tu odgovornost zapravo mogla biti i na tamošnjim vlastima koje su iznenadile nagle jake padaline, da bi onda došlo i do problema u radu tamošnje bitne elektrane kod Balaklave. No što god se točno dogodilo i tko god bio kriv, ova će situacija vjerojatno ostati jednako rasvijetljena kao i pad ruskog letećeg radara Beriev A-50U nad Azovskim morem 14. siječnja, kojeg se tek u tišini tijekom srijede, 17. siječnja, operativno nadomjestilo idućima takvim avionom, bitnim za ruska ratna djelovanja na nebu Ukrajine.
Međunarodna arena
Dok širom Ukrajine borbe ne samo da traju, nego se i pojačavaju, još je kompletno neizvjestan ishod političkih pregovora o velikom paketu novčane pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država. Prošloga tjedna čulo se da razgovori republikanaca i demokrata idu teško, posebno po pitanju osiguranja nepropusnosti južne granice SAD za ilegalne migrante. Nakon što se postigao dogovor o djelomičnom produljenju financiranja čitave državne uprave (ovoga puta do početka ožujka) - na red opet dolazi i Ukrajina.
O stanju na bojištu s tamošnjim vlastima razgovarao je američki ministar obrane Lloyd Austin samo dan po svom izlasku iz vojne bolnice Walter Reed, a on će vjerojatno od kuće održati i virtualni sastanak tzv. "Ramstein skupine", čije je iduće okupljanje konačno zakazano za nadolazeći utorak, 23. siječnja.
Osim toga, na sastanku Vojnog odbora NATO saveza u srijedu 17. siječnja postavljene su smjernice po pitanju Ukrajine kao prioriteta nadolazećeg NATO summita u Washingtonu ovoga ljeta, baš kao što su interni pregovori u Senatu američkog Kongresa primakli stavljanje na dnevni red teme velikog paketa pomoći za Ukrajinu, o kojem bi se također trebalo početi raspravljati idućega tjedna (naravno, ako republikanci budu zadovoljni kompromisom po pitanju "vjerodostojnog paketa mjera na granici" oko kojeg su se već duže lomila koplja).
Za to vrijeme, u samoj se Ukrajini moglo čuti da dio Oružanih snaga - uz bezbroj puta spominjane borbene avione F-16 - zapravo ne bi imao ni ništa protiv američkih aviona za podršku kopnenim snagama - legendarnih jurišnika A-10 Warthog (Fairchild Republic A-10 Thunderbolt II). Naime, iako se najviše pričalo o F-16, zapravo predstoji posao zamjene ukupno 4 tipa ukrajinskih aviona sovjetskog podrijetla zapadnim parnjacima. Prilično je jasno da taj posao neće ići ni brzo ni lagano, a iz tamošnjih se Zračnih snaga čulo: "Moguće je da će borbene sposobnosti bombardera Su-24M biti pojačane avionima Mirage-2000D, a jurišnog zrakoplova Su-25 s A-10 Thunderbolt II" - što sve uvelike ovisi i o dobroj volji saveznika.
A kako tu stvari stoje, dobro ilustrira činjenica da se prošloga tjedna čulo o odluci Velike Britanije da s oko 200 milijuna funti potpomogne proizvodnju bespilotnih letjelica za Ukrajinu (uz izdvajanje i dodatnih 18 milijuna funti za saniranje posljedica ruskih zračnih napada).
No dok se iz Švicarske i Danske čulo o izdvajanju dodatnog novca i za obnovu te razminiranje, ipak je bolje odjeknula objava od srijede, 17. siječnja, kako su za isporuku u Ukrajinu spremna prva 2 od ukupno 14 novih tenkova Leopard 2, koje su za vlasti u Kijevu naručile i platile Nizozemska i Danska.
Jednako tako se početkom tjedna iz Švedske čulo o jačanju tamošnje proizvodnje topničkog streljiva kalibra 155 mm za Ukrajinu (temeljem ugovora švedske agencije FMV s koncernom Nammo), dok je u četvrtak, 18. siječnja, i iz Francuske bila najavljena mjesečna isporuka po 50 komada zrakoplovnih bombi AASM tijekom čitave 2024. godine (uz još i ukupno 40 krstarećih raketa dugoga dometa, koje su se također sjajno pokazale na bojištu), dok bi se od veljače trebalo slati i po 3000 topničkih granata mjesečno, umjesto dosadašnjih pošiljki po 2000 komada za Ukrajinu.
Naravno, nema sumnje kako je baš ta tema proizvodnje topničkih granata zapravo iznimno bolna - ne samo jer je takva roba životno bitna za vlasti u Kijevu, već i zbog navodnih međunarodnih nestašica kako eksploziva za njihovo punjenje, tako i baruta za njihova potisna punjenja.
Dok se u Francuskoj 18. siječnja održao prvi sastanak "Topničke koalicije za Ukrajinu", kojem je virtualno bio prisutan i ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov, moglo se čuti kako Francuska planira za Ukrajinu proizvesti ukupno 78 topničkih oružja Caesar (kojih je dosad Kijev 6 komada kupio vlastitim sredstvima) u sklopu šireg prebacivanja francuske vojne industrije na "ratnu nogu".
Ipak, malo je to imalo utjecaja na njima susjednu Njemačku, koja je ovoga tjedna opet objavila novi paket svoje vojne pomoći Ukrajini - 8 oklopnih transportera, 5 automobila i 16 kamiona Mercedes-Benz Zetros, 25 izviđačkih dronova RQ-35 Heidrun, 50 SatCom terminala, streljivo za tenkove Leopard 1, pa još i 2000 kaciga te materijal za razminiranje - dok se navodno priprema i skoro slanje dodatnih 20 oklopnjaka Marder i izuzetno korisnih protuzračnih oklopnjaka tipa Gepard.
Naravno, uz sve to, svi su osluškivali i rasplet tamošnje političke rasprave oko zakonodavnog prijedloga koji su u parlamentarnu raspravu poslali oporbeni demokršćani - o opskrbi Ukrajine njemačkim krstarećim projektilima dugog dometa Taurus KEPD 350. Iako je ova inicijativa bila podnesena bez širih dogovora s vladajućima - pa je onda nakon odbijanja (ukupno 485 glasova protiv i 178 za u srijedu, 17. siječnja) na Hrvatskoj već dobro poznat način otvorila prostor za političko etiketiranje o nevoljkosti pojedinih stranaka u pomaganju Ukrajini - i to je bolje od stavova tamošnje nove stranke radikalne ljevice Unija Sahra Wagenknecht da "kako bi potakli Rusiju na pregovore, trebalo bi predložiti trenutno zaustavljanje izvoza oružja u Ukrajinu".
Zapravo, na takve stavove najbolje je u četvrtak, 18. siječnja, odgovorio novi poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski: "(…) ali ako je žena silovana, nije najbolje vrijeme da joj kažete: nemoj eskalirati situaciju i pregovaraj. Morate joj priteći u pomoć".
Uz sve to, kompletno se posebnim pokazao slučaj Bugarske, države koja je dosad na mnogo načina pomagala Ukrajini mimo uvida javnosti - da se onda oko nastavka i intenziviranja takve pomoći postupno našla javno razlomljena između proukrajinske Vlade premijera Nikolaja Denkova i proruskog predsjednika Rumena Radeva. Naime, nakon što je na jedvite jade krajem prošle godine u Sofiji bilo odlučeno kako će se put Ukrajine slati 100 prastarih sovjetskih oklopnjaka iz fondova tamošnjeg Ministarstva unutarnjih poslova, sad je stvar stala na pitanju "tko bi takvo slanje mogao platiti?".
Kako izgleda, Bugarska prvo namjerava na predstojećem sastanku "Ramstein skupine" pokušati naći financijera za ovaj pothvat, a tek ako to ne uspije, možda se i sama uspije pozabaviti podmirivanjem troškova ove donacije. Iako se time definitivno pokazuje dobru volju, čitav posao slanja starih oklopnjaka BTR-60 u Ukrajinu ima itekako ograničen vojni učinak na bojištu gdje i najnovija vojna tehnika nestaje u dnevnom ritmu.