Zatvoren u hladnim, betonskim ćelijama i često sam sa svojim knjigama, Aleksej A. Navaljni tražio je utjehu u pismima. Jednom je poznaniku u srpnju napisao da nitko ‘tko nije bio ondje‘ ne može razumjeti ruski zatvorski život, dodajući: "Ali nema potrebe da se bude ovdje."
"Ako im se sutra kaže da te nahrane kavijarom, nahranit će te kavijarom", napisao je gospodin Navalni, ruski oporbeni vođa, istom poznaniku Iliji Krasilščiku u kolovozu.
"Ako im se kaže da te uguše u ćeliji, ugušit će te."
Mnogi detalji o njegovim posljednjim mjesecima — kao i okolnosti njegove smrti, koje su ruske vlasti objavile u petak — ostaju nepoznati; čak je nejasno i gdje se točno nalazi njegovo tijelo.
Suradnici Navaljnog nisu puno govorili otkako su doznali za njegovu smrt. Ipak, posljednji mjeseci njegova života detaljno su opisani u ranijim prepiskama između njega i njegovih pomoćnika, pojavljivanjima na sudu, intervjuima s bliskim ljudima i izvadcima iz privatnih pisama koje je nekoliko prijatelja, uključujući Krasilščika, podijelilo s The New York Timesom.
Pisma otkrivaju duboku ambiciju, odlučnost i znatiželje vođe koji je vodio opoziciju protiv predsjednika Vladimira Putina i koji će, nadaju se pristaše, nastaviti živjeti kao simbol ujedinjenja njihovog otpora. Ona također pokazuju kako se Navaljni - sa zdravim egom i upornim samopouzdanjem da je ono što radi ispravno - borio da ostane povezan s vanjskim svijetom. Čak i kada su brutalni zatvorski uvjeti uzeli danak na njegovom tijelu - nerijetko su mu uskraćivali usluge liječnika ili stomatologa - nije bilo naznaka da je izgubio oštrinu uma, pokazuju njegovi spisi.
Hvalio se da je pročitao 44 knjige na engleskom jeziku u godinu dana i metodično se pripremao za budućnost: filtrirao svoj dnevni red, proučavao političke memoare, svađao se s novinarima, dijelio prijateljima savjete o karijeri i davao mišljenje o viralnim objavama na društvenim mrežama koje mu je slao njegov tim.
U javnim istupima odlazak u zatvor u siječnju 2021. godine nazivao je ‘svemirskim putovanjem‘. Prošle jeseni bio je najviše usamljen jer su ga prisilili da veliki dio vremena provodi u samici. Također je ostao bez svoja tri odvjetnika, koji su uhićeni zbog navodnog sudjelovanja u “ekstremističkoj skupini”.
Ipak, pratio je aktualna događanja. Prijatelju, ruskom fotografu Jevgeniju Feldmanu, Navaljni se povjerio da izborni program bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa izgleda ‘stvarno zastrašujuće‘.
- Trump će postati predsjednik, ako se pogorša Bidenovo zdravlje. Zar ova očigledna činjenica ne zabrinjava demokrate?, pisao je Navaljni u svojoj samici.
Navaljni je smio poslati stotine pisama ispisanih rukom, zahvaljujući neobičnoj digitalizaciji ruskog zatvorskog sustava. Preko web stranice ljudi su mu mogli pisati za 40 centi po stranici i primati skenirane odgovore, obično tjedan ili dva nakon što ih je poslao i prošli su kroz ruke cenzora.
Često je išao na sudska ročišta za nove kaznene postupke koji se vode protiv njega s ciljem da mu se produži boravak u zatvoru ili o pritužbama koje je Navaljni podnio protiv države.
Navaljni je rekao Krasilščiku, medijskom poduzetnikom koji je sada u egzilu u Berlinu, da je uživao u tim saslušanjima, unatoč okrutnosti ruskog pravosuđa.
- Ona vam odvlače pažnju i pomažu da vrijeme brže prođe. Osim toga, pružaju uzbuđenje i osjećaj borbe i potrage, pisao je.
Bila je to i prilika da iskaže svoj prezir prema sustavu. Prošloga srpnja, na kraju suđenja koje je rezultiralo još jednom 19-godišnjom kaznom, Navaljni je rekao sucu i policajcima u sudnici da su ludi.
- Imaš jedan, Bogom dan život, i odlučili ste ga potrošiti na ovo?, rekao je u sudnici, a prenio je njegov odvjetnički tim.
Na jednom od zadnjih ročišta zalagao se za pravo na duže pauze za obrok kako bi mogao konzumirati dvije šalice kipuće vode i dva komada odvratnog kruha na koje je imao pravo.
Žalba je odbijena. Sud je odbio njegovu žalbu vezanu za uvjete u samici. Ćelije su bile hladne, vlažne i slabo prozračene, a Navaljni je u njima proveo oko 300 dana.
Još jedna stvar ga je jako smetala. Zatvorenici koji su morali biti u samici smjeli su imati samo jednu knjigu, a on je na sudu tražio 10 knjiga.
U pismu koje je prošloga travnja poslao Krasilščiku Navaljni je pojasnio da voli čitati 10 knjiga istovremeno i ‘prebacivati se s jedne na drugu‘. U zatvoru je zavolio memoare.
- Iz nekog razloga uvijek sam ih precizirao, ali zapravo su nevjerojatni.
Često je tražio preporuke za čitanje, ali ih je i dijelio. Opisujući zatvorski život, Krasilščiku je u srpanjskom pismu, preporučio je devet knjiga na tu temu. Među njima je i svjedočanstvo u tri toma na 1012 stranica sovjetskog disidenta Anatolija Marčenka. Također je pisao da je ponovno pročitao "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", gorljivi roman Aleksandra Solženjicina o Staljinovom gulagu.
Nakon što je preživio štrajk glađu, Navaljni je rekao da je tek sada počeo shvaćati izopačenost radnih logora iz sovjetske ere.
Otprilike u isto vrijeme, Navaljni je također čitao o modernoj Rusiji. Mihail Fishman, liberalni ruski novinar i TV voditelj koji je u egzilu u Amsterdamu, čuo je da je Putinov kritičar u zatvoru pročitao njegovu knjigu o ubijenom oporbenjaku Borisu Nemcovu. Fishman je doznao da se Navaljnom knjiga svidjela, ali da je smatrao da o Jeljcinu govori u pozitivnijem tonu nego što to bivši predsjednik zaslužuje.
Fishman je pisao Navaljnom i tvrdio da je između ostalog Boris Jeljcin mrzio KGB koji je gušio svaku pobunu. Navaljni mu je poručio da je osobito ogorčen tom tvrdnjom.
- Zatvor, istraga i suđenje sada su isti kao u knjigama sovjetskog disidenta, napisao je Navaljni, inzistirajući na tome da Putinov prethodnik nije uspio promijeniti sovjetski sustav. “To je ono što Jeljcinu ne mogu oprostiti.”
- Svi obično misle da doista trebam patetične i srceparajuće riječi. Ali stvarno mi nedostaje svakodnevica - vijesti o životu, hrani, plaćama, tračevi, napisao je u izvatku koji je Fishman podijelio s Timesom.
Kerry Kennedy, aktivistica za ljudska prava i kći Roberta F. Kennedyja, također se dopisivala s Navaljnim.
Navaljni je također pisao da je počeo izuzetno cijeniti Matthewa Perryja, američkog glumca, iako osobno nikada nije gledao ‘Prijatelje‘. Dirnula ga je osmrtnica koju je pročitao u Economistu.
Dopisivao se i s ruskim fotografom Jevgenijem Feldmanom. Razmjenjivali su misli o mnogim temama - Perryju, ratu na Bliskom istoku, knjigama...
Nakon što je upozorio Feldmana da bi Trump mogao postati predsjednik, Navaljni ga je upitao: ‘Molim vas, navedite mi jednog sadašnjeg političara kojemu se divite‘.
Tri dana nakon što je Navaljni poslao to pismo, nestao je. Dvadeset dana trajala je bjesomučna potraga za najžešćim Putinovim kritičarem, a Vladi i zatvorima upućeno je više od 600 zahtjeva.
Konačno, 25. prosinca, glasnogovornica Navaljnog izjavila je da je on lociran u udaljenom arktičkom zatvoru poznatom pod imenom ‘Polarni vuk‘.
- Ja sam vaš novi Djed Božićnjak", objavio je Navaljni na društvenim mrežama sljedeći dan, nakon što ga je posjetio odvjetnik. "Ne kažem ‘Ho-ho-ho‘, nego kažem ‘Oh-oh-oh‘ kad pogledam kroz prozor, gdje je noć, pa večer i onda opet noć."
Ispričao je da je obilaznim putem preko uralskih planina doveden do novog zatvora, a čak i na tom putu je čitao knjige. Napisao je novinaru Sergeju Parhomenku da je do dolaska u kaznionicu ‘Polarni vuk‘ pročitao sve što je mogao ponijeti sa sobom te je bio prisiljen birati između klasika iz biblioteke u novoj kaznionici: Tolstoja, Dostojevskog i Čehova.
- Tko bi rekao da je Čehov najdepresivniji ruski pisac?, pisao je Navaljni Parhomenku.
Pismo je novinar primio 13. veljače. Za razliku od prethodnih pisama, ovo je bilo napisano rukom na jednostavnom, četvrtastom papiru iz bilježnice i proslijedila mu ga je Julija Navaljna, supruga preminulog oporbenjaka.
Zatvor Polarni krug nije nudio uslugu razmjene elektroničkih pisama poput prethodnog zatvora. Postalo je jasno da Kremlj namjerava ušutkati Navaljnog. Odvjetnici koji su ga većinu vremena zastupali bili su u zatvoru, a sada je trebalo puno više vremena da posjetitelji i pisma dođu do njega u novom zatvoru.
Ljudmila Navaljna, majka Alekseja, odletjela je na Arktik dan nakon objave o njegovoj smrti, a u subotu je dobila službenu obavijest da je umro u 14.17 sati, prethodnoga dana.
Ostavština Alekseja Navaljnog živjet će i dalje, kažu njegovi prijatelji i suradnici, a dijelom kroz njegovo pisanje u zatvoru.
Fotograf Feldman tvrdi da mu je pravni tim rekao da je oporbenjak odgovorio na barem neka pisma u zadnjim tjednima.
- Iskreno, ovo je horor. Ako prođu kroz ruke cenzora, dobivat ću pisma od njega u idućim tjednima, rekao je.
Medijski poduzetnik Krasilščik rekao je da mu je Navaljni u posljednjem pismu, koje je u rujnu stiglo do njega, pisao o tranziciji.
- Ako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli prijeći iz diktature u demokraciju, onda bi to možda mogla i Rusija. Nada, nemam s njom problema. Nastavi pisati. A., zaključio je Navaljni pismo prijatelju Feldmanu.