Skrivena u utrobi oklopnog vozila, ukrajinska posada navija i bodri svoju raketu kao da je riječ o trkaćem konju. "Ajmo, ajmo, ajmo... Tooooo", oduševljenje je žestoko kada im radar pokaže da je riječ o pogotku. Ali slavi se jako kratko. Ova peteročlana posada - lovci na bespilotne letjelice ukrajinskih oružanih snaga - imaju po prilici dvije minute da ugase radar i odjure što dalje od mjesta s kojeg su projektil lansirali.
Novinari britanskog Timesa zabilježili su opisanu crticu sudjelujući kao promatrači u lovu na jedan od brojnih dronova koji se prijeteći crne nad zemljom u ratu. Protuzračni raketni sustav Osa, u kojem se vozi i iz kojeg "lovi" ova ukrajinska posada, star je 40 godina, ali to ga ne čini ništa manje opasnim za neprijatelje. "Nemamo mnogo, ali to što imamo dobro koristimo", komentirat će Timesu Hassan, 30-godišnji zapovjednik protudronske posade, dok dodiruje "nos" netom srušenog ruskog Orlana privezanog za Osu. Naime, kada to mogu, dečki pokupe dijelove srušenih bespilotnih letjelica. Sakupljaju ih kao trofeje.
Lov na bespilotne letjelice izuzetno je važna zadaća u ovom ratu. "Dok su oni u zraku, vreba opasnost za naše vojnike", objašnjava Hassan. Dronovi su praktički obilježili aktualni rat. Osim turskih Bajraktara, koji se bore na strani Ukrajine, tu su Kibsi, ruski dronovi kamikaze, zatim američki Switchbladeovi i iranski Mohadžersi i Šahedi. Srušeni Orlani, iako je riječ o izviđačkim letjelicama, jednako su smrtonosni jer nesmiljenoj ruskoj artiljeriji šalju informacije o tome gdje trebaju udariti. Prema Hassanu, samo ih je njegova posada u protekla tri mjeseca srušila čak devet.
Ključna je postala brzina. "Većinu dana provodimo u blatu kraj Ose. A kada dobijemo poruku sustava za rano upozorenje, uskačemo i palimo radar", objašnjava Hassan kako izgleda lov na nove gospodare neba. Imaju dvije minute da pogode dron, a bez obzira na to uspjeli ili ne, nakon dvije minute moraju gasiti radar i bježati što dalje od dotadašnje lokacije kako na sebe ne bi navukli rusku proturadarsku raketu.