Austrijski grof Konrad Goess-Saurau, s prebivalištem u Velikoj Britaniji, proglašen je krivim i naređeno mu je da plati kaznu od 2000 funti zbog ubojstva njemačkog ptičara Hermana, piše Telegraph.
Taj 70-godišnjak odbacio je optužbu, tvrdeći da je bilo razumno "eliminirati" životinju kako bi se okončala njena patnja jer je imala rak. No britanski sud je presudio kako iza humanog čina, zapravo skriv hladnokorvno planirana osveta.
Prekršajni sud u Swindonu tvrdi kako je lovački pas bio u vlasništvu njegove supruge, grofice Susan Goess-Saurau, te da je prije smrti pas i dalje u prosjeku hodao/trčao više od 15 kilometara dnevno,
“Svako jutro je dolazio sa mnom na jahanje. Bio je u dobroj fizičkoj formi. To što je Konrad učinio bilo je grozno, pas nije zaslužio umrijeti. To je bio moj, a ne njegov pas. Mislim da je imao još dosta života u sebi. Bio je samo stari pas koji je malo usporio”, kazala je grofica.
Incident se dogodio u studenom prošle godine. Nakon što se vratila s jednog putovanja grofica nije mogla pronaći Hermana nigdje u domu koji je djelila s grofom Konradom.
Provjerila je snimke videonadzora, te je na njima vidjela kako Konrad sa sobom odvodi psa. Tvrdi kako joj je grof zatim rekao; "ubio sam psa, odvratan je, nitko ga ne voli".
Grofica je potom nazvala policiju da prijavi incident. Ben Worthington, tužitelj, rekao je sudu da je grof Konrad priznao pucnjavu u rukom pisanoj izjavi, u kojoj stoji kako je Herman imao rak i da je patio.
“U potpunosti priznajem da sam ustrijelio Hermana. Ustrijelio sam ga humano i pokopao sa svojim drugim lovačkim psom. Morao sam odabrati put milosrđa da okončam Hermanovu patnju”, napisao je grof Konrad Goess-Saurau.
Grof je pak rekao policiji da je kazneni postupak koji je grofica pokrenula zbog Hermanove smrti bio motiviran željom da dobije što više novca u njihovoj razvodnoj parnici.
Na pitanje grofovog branitelja Benjamina Newtona, da li je smatrala da bi joj u brakorazvodnoj parnici išlo u korist ako njezin suprug ima kriminalni dosje, odgovorila je: "To nije nešto o čemu sam razmišljala. Odlučna sam tražiti pravdu za svog psa koji nije zaslužio umrijeti u taj način". Grofica je rekla na suđenju i da su prijašnji obiteljski psi bili odvođeni veterinarima na eutanaziju na kraju života, te kako nikada nisu bili ustrijeljeni.
Međutim, Markus, sin grofa Goess-Sauraua Markus - iz prethodnog braka - stao je u obranu svog oca.
Rekao je da se Hermanovo stanje pogoršalo u starosti i da je "bolan, ukočen i šepa", dodajući da mu je tijelo prekriveno "kanceroznim izraslinama".
Markus je rekao sudu: "Nije postojao dio njegova tijela na koji biste mogli staviti ruku, a da nije bilo kvrge."
Slično je kazao sudu i lovočuvar na imanju, tvrdeći kako je Herman bio bolestan, te kako mu je trebalo "okončati muke".
Sumirajući slučaj, tužitelj je trojici sudaca rekao: "Pas nije bio na kraju života; nije ga trebalo strijeljati.", te kako je Herman tijekom svog života redovito išao na preglede veterinarima.
Odvjetnik Newton ustvrdio je pak kako je njegov klijent čovjek dobrog karaktera i da je imao valjan razlog da usmrti psa. No sutkinja se nije složila s takvim objašnjenjem.
"Primjećujemo da je vaša veza s groficom bila surova. Sigurni smo da ste postupili nerazumno, mogli ste Hermana odvesti veterinaru na eutanaziju kao i sve druge ljubimce. Morali ste biti svjesni da će ovaj potez uzrujati vašu suprugu. Stoga vas smatramo krivim". kazala je sutkinja Beverly Payne, te odredila grofu Konradu Goess-Saurau kaznu od 2000 funti. Grof također mora platiti troškove od 620 funti i dodatnu naknadu od 200 funti.