Hamasov brutalan napad na Izrael izveden je na rođendan ruskog predsjednika Vladimira Putina, kojemu je trenutačno najveći strateški prioritet odvratiti zapadnu podršku i pozornost od Ukrajine. Sad se postavlja pitanje koliko je zapravo Kremlj odgovoran za ovu oluju rastućih kriza - u Izraelu, na Kosovu, Kavkazu i u Africi. Mnogi baš Putina vide kao glavnog krivca koji raspiruje više sukoba nego što ih Zapad može podnijeti.
No iako Putin nije "zapalio" sve te krize, činjenica je da sad rado dolijeva ulje na vatru i uživa u kaosu, a propagandisti bliski Kremlju već prognoziraju da će ovaj bliskoistočni rat biti pobjeda za Rusiju.
- Ovo je vjerojatno bio Putinov najbolji rođendanski poklon. Napad na Izrael privući će pozornost, s obzirom na prirodnu usredotočenost SAD-a na Izrael. Nadamo se da to neće imati dramatičan učinak na potporu Ukrajini, ali naravno, puno toga ovisit će i o duljini sukoba na Bliskom istoku. Ako doista želimo biti geopolitička Europska unija, moramo biti u stanju nositi se s više kriza u isto vrijeme - rekao je diplomat EU-a, a piše Politico.
U Washingtonu se pak smatra kako će Hamasovi napadi na Izrael smanjiti fokus SAD-a na Ukrajinu - osim toga, Sjedinjene Američke Države trenutačno su zaokupljene posljedicama prošlotjednog svrgavanja predsjednika parlamenta Kevina McCarthyja od strane republikanskih tvrdolinijaša, koji pripadaju skupini konzervativaca koji su pokušavali smanjiti pomoć Ukrajini. Utrka za McCarthyjeva nasljednika upravo traje, što administraciji predsjednika Joea Bidena otežava dobivanje odobrenja Kongresa za bilo kakvu dodatnu pomoć Izraelu.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sad se s punim pravom boji da bi Zapad mogao izgubiti fokus na Kijev. Naglašava da su Iran i Rusija, koji podupiru Hamas, bliski saveznici, a borbu protiv Rusije i islamističkih militanata u potpunosti izjednačuje.
No koliko su Rusi zapravo uključeni u Hamasove napade?
Rusija se dugo udvarala islamističkim militantima, a vođa Hamasa, Ismail Haniyeh, nedavno je s drugim dužnosnicima posjetio Moskvu. Nakon subotnjih napada, Rusi su brzo podsjetili na stare planove o vraćanju izraelskih granica na mjesto gdje su bile 1967. Ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je kako je stvaranje palestinske države "osujećeno destruktivnom politikom SAD-a", a bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev napade Hamasa na Izrael nazvao je "očekivanima".
- Umjesto da aktivno rade na palestinsko-izraelskom rješavanju, ovi američki moroni pružaju punu pomoć neonacistima u Ukrajini, sukobljavajući dva blisko povezana naroda jedan protiv drugoga - izjavio je.
Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, odmah se nadovezao rekavši kako će se financiranje Ukrajine sad neizbježno smanjiti.
Ukazuje li sve ovo na rusku izravnu umiješanost u napade na Izrael? Politico piše kako se to ipak čini nevjerojatnim ističući kako Rusija nije ni blizu tako važna kao Iran, barem kad je riječ o naoružanju i financiranju Hamasa.
- Politička potpora Moskve Hamasu ohrabrila je skupinu da počini nasilje, ali svaka druga ruska uloga u tom sukobu vjerojatno je puno skromnija. Takva strategija omogućuje Rusima da i dalje tvrde kako podupiru mirovni proces, a nasilje na Bliskom istoku istodobno odvraća pozornost s ruske agresije na Ukrajinu te odvlači američku pomorsku flotu iz Crnoga mora u istočni Mediteran - smatra Norman Roule, bivši viši dužnosnik američke obavještajne službe.
Koketiranje s Hamasom i potpora Palestincima Putinu također pomažu u nastojanju da se profilira kao važan igrač u globalnom prestrojavanju protiv Zapada, u čemu ima potporu saveznika, Kine i Irana. Nedavno je, podsjetimo, izjavio kako je ruska namjera "izgraditi novi svijet", a za rat u Ukrajini okrivio je Zapad.
Nedvojbeno je da i Iran želi novi svjetski poredak, no diskutabilno je koliko izravno Teheran Hamasu zbilja daje određene naredbe. Norman Roule sumnja u to da je Iran sudjelovao u operativnom planiranju napada na Izrael.
Politico podsjeća i na Nagorno-Karabah, još jedno žarište gdje je Putin optužen za namjerno raspirivanje krize zbog koje je više od 100.000 etničkih Armenaca nakon napada Azerbajdžana 19. i 20. rujna pobjeglo iz svojih domova. No situacija je i ondje složena. Neki smatraju da je Rusija u tom sukobu pokazala velik znak slabosti i da Moskva više ne može jamčiti sigurnost Armencima suočenima s napadom iz Azerbajdžana kojeg podržava Turska.
Rusija pak sugerira da je namjerno isključila potporu karabaškim Armencima kako bi kaznila armenskog premijera Nikola Pašinjana jer je odustao od savezništva s Rusijom i svoju zemlju pokušao gurnuti više prema Zapadu.
U slučaju Nagorno-Karabaha Putin je vjerojatno imao određenu ulogu. Nekoliko iskusnih promatrača smatra kako je zamislivo da bi Azerbajdžan poslao svoje trupe i bez zelenog svjetla iz Moskve. Slučajno ili ne, dok su azerbajdžanske snage napredovale, ruski ministar obrane Sergej Šojgu bio je u Teheranu, koji je već tradicionalni neprijatelj Azerbajdžana.
I Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, vjeruje kako je katastrofa na Kavkazu bila Putinova krivnja.
- Armenci su izdani nedjelovanjem ruskih mirovnih snaga - izjavio je.
Četiri dana nakon što je Azerbajdžan zauzeo Nagorno-Karabah, uslijedio je sukob naoružanih Srba i policije u selu Banjska. Kosovo je optužilo srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da je naredio napad, dok drugi za sve krive desne ultranacionaliste, koji su blisko povezani s Moskvom. Kosovari i Albanci već dugo tvrde da je Rusija primarna sila u pokušaju pokretanja novoga rata na Balkanu.
- Rusija koristi napetosti na Kosovu kako bi opravdala svoje neoimperijalne snove - izjavio je prošloga mjeseca albanski premijer Edi Rama.
Bilo kako bilo, rasplamsavanje napetosti na Balkanu očito je u interesu Rusije, koja na to gleda kao na još jednu poteškoću za Europu, koja sve teže održava koherentnost i jedinstvo. Podsjetimo i kako je bivši američki državni tajnik, Henry Kissinger, još 2018. odbacio ideju tome da su sve pojedinačne krize u različitim zemljopisnim područjima samo rezultat slučajnosti.
- Vraćaju se tradicionalni obrasci rivalstva velikih sila - upozorio je tad.