Nakon primirja koje je trajalo deset godina u DR Kongu, jednoj od prirodnim resursima najbogatijih država svijeta, krajem 2021. ponovno je započeo krvavi pir. Pobunjenička vojska, znana kao M23 — koje lokalno stanovništvo i analitičari optužuju da ih podržava Ruanda, od tada vodi brutalnu ofenzivu u enormno bogatoj, ali brojnim sukobima prožetom i frakcijama podijeljenom afričkom državom, piše Financial Times.
Prema podacima UN-a više od 355 000 Kongoanaca napustilo je domove ove godine, čime se ukupan broj raseljenih u DR Kongu povećao na više od 5,5 milijuna —što je najveća zabilježena humanitarna kriza te vrste u Africi.
Kongoanski predsjednik Felix Tshisekedi upozorava da bi regionalne napetosti mogle eskalirati u pravi rat "ako se provokacije Ruande nastave". Njegov ruandski kolega Paul Kagame negira da njegova zemlja stoji iza M23.
M23 je, međutim, samo jedna od oko 100 pobunjeničkih skupina koje pljačkaju to područje u sukobu koji je većim dijelom izbjegao pozornost međunarodne zajednice i medija. Usred dugotrajnog neuspjeha državnih vlasti da kontrolira područje, regionalne napetosti, lokalni sukobi i povijesne etničke borbe sada su samo podloga za smrtonosno natjecanje za globalno tražene minerale i poljoprivredna dobra.
General pukovnik Johnny Luboya Nkashama, guverner tamošnje pokrajine Ituri, jasan je oko toga što se ovdje događa: "Ovo je rat oko resursa."
Tko stoji iza M23?
Pobunjenička grupa M23 pojavila se prije otprilike deset godina, a "proizašala iz duge tradicije pobuna u DR Kongu", prema Kivu Security Trackeru, organizaciji koja se bavi posljedicama nasilja u toj zemlji. Brzo je stekla značajnu borbenu moć i 2012. nakratko okupirala Gomu, grad od oko 700.000 ljudi.
Sljedeće godine su je porazile kongoanske i UN-ove trupe, što je dovelo do mirovnog sporazuma, koji "Kinšasa nikada nije provela u praksi", kaže Lawrence Kanyuka, glasnogovornik M23. Kao rezultat toga, kongoanski generali kažu da je uskrsnuli M23 sada "najveća prijetnja" u tom golemom području, gdje se procjenjuje kako je više od 3100 ljudi ubijeno tijekom prošle godine.
Mnogi se pitaju odakle M23 crpi moć.
General-pukovnik Marcos Affonso da Costa, zapovjednik UN-ovih snaga u Kongu, kaže da se "suočavaju s neprijateljem koji je još jači od onoga otprije 10 godina". “Da biste ga porazili, morate imati velika ulaganja. Trebaju vam helikopteri, streljivo, topništvo, obavještajni podaci, radarski sustavi”, dodaje.
Izvješće koje je procurilo iz UN-ove skupine početkom kolovoza govori kako postoje "čvrsti dokazi o prisutnosti i vojnim operacijama koje provode pripadnici Ruandskih obrambenih snaga(RDF)", a koji podržavaju M23 na teritoriju DR Konga. No ovi to opovrgavaju.
"Nemamo potporu Ruande", inzistira Kanyuka iz M23. Brigadni general Ronald Rwivanga, glasnogovornik obrambenih snaga Ruande, osuđuje navode o njihovoj umiješanosti kao "apsolutno lažne".
Duboki korijeni rata mogu se objasniti kao nenamjerno nasljeđe genocida u Ruandi 1994., iz vremena kada su Hutui ubili više od 800.000 etničkih Tutsija i politički umjerenih Huta tijekom krvavih 100 dana. Više od milijun Hutua, nakon što su na kraju poraženi, pobjeglo je i potražilo nakon toga utočište u DR Kongu.
Godine 1996. i 1998. Ruanda i njezini ugandski saveznici napali su DR Kongo, navodno kako bi spriječili genocide, potaknuvši niz sukoba koji su zahvatili nekoliko zemalja. Između 1998. i 2008. oko 5,4 milijuna ljudi ubijeno je u toj zemlji, prema Međunarodnom vijeću za spašavanje.
Nakon tog sukoba svrgnut je kongoanski diktator Mobutu Sese Sekoa i porodilo se nebrojeno mnogo naoružanih milicija diljem DR Konga, od kojih se svaka borila za vlast nad prirodnim resursima. Koliko je stanje ozbiljno govori podatak da je Tshisekedijeva vlada prošle godine proglasila jedno od najdužih opsadnih stanja u zemlji od njezine neovisnosti od Belgije 1960., a vojni časnici preuzeli su dužnost od civilnih upravitelja.
Iz Kigalija, glavnog grada Ruande, optužuju kongoanske trupe da se "bore zajedno" s pobunjeničkom grupom Hutua, FDLR-om, protiv vlasti. M23, pak, kojim dominiraju Tutsiji, tvrdi da štiti kongoanske Tutsije od militantnih Hutua.
Krvoločne bande u borbi za resurse
No, kako piše Financial Times, pobunjenička skupina M23, samo je jedna od grupa koji siju teror ovom devastiranom državom. Sjevernije, u pokrajini Ituri, razne pobunjeničke skupine "dolaze u sela, ubijaju ljude, zauzimaju zemlju, nasilno odvode mlade, pale kuće, siluju i odrubljuju ljude", kaže Rachel Taruayo Adroma, lokalni visoki civilni dužnosnik.
Dijelovi Iturija i Sjevernog Kivua prepuni su pobunjenika iz Savezničkih demokratskih snaga, islamističke ekstremističke skupine povezane s Islamskom državom. Grupa, koja potječe iz Ugande, okrivljena je za eksplozije koje su potresle središte Kampale u studenom.
Postoji i nekoliko nacionalističkih skupina skupina Mai-Mai, a tu je i zastrašujuća Zadruga za razvoj Konga ili Codeco. Ta lokalna pobunjenička skupina optužena je pred Vijećem sigurnosti UN-a u lipnju za počinjenje nekih od najgorih zločina u ratu - uključujući prisiljavanje svojih žrtava seksualnog nasilja da kuhaju i jedu ljudsko meso.
Bore se za zlato, koltan, dijamanti, kasiterit, kakao, drvo, drveni ugljen, kao i za kontrolne strateške opskrbne lance prema Ruandi i Ugandi, kažu analitičari i kongoanski dužnosnici.
Američko ministarstvo financija tvrdi da "u DR Kongu, gdje postoji približno 130 aktivnih naoružanih skupina, glavni pokretač sukoba je trgovina zlatom". Vjeruju da se više od 90 posto zlata iz DR Kongo izvozi uglavnom u Ujedinjene Arapske Emirate.
Ipak, izvješće iz svibnja Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija Ugande, nadzornog tijela, kaže da je "došlo do značajnih odstupanja" između službenih brojki o proizvodnji zlata i izvoza zlata o kojem je izvijestila državna porezna uprava. To "implicira da najveći dio izvezenog zlata nije dio lokalne i formalne proizvodnje".
UN vjeruje da nekoliko rudnika zlata u Ituriju kontroliraju frakcije Codeco i Mai-Mai koje prokrijumčare gotovo sve zlato iz regije iz zemlje. Također UN tvrdi da "kriminalne mreže i neki pripadnici FARDC-a nastavljaju trgovati i profitirati od neoznačenog koltana iz rudnika".
Dok je pozornost svijeta usmjerena na rusku invaziju na Ukrajinu pa i na razorni građanski rat u Etiopiji, Kongoanci osjećaju da se međunarodna zajednica u njihovoj državi samo stidljivo angažirala.
Američki državni tajnik, Antony Blinken, negira da je SAD "zažmirio", rekavši da je "vrlo zabrinut vjerodostojnim izvješćima kako Ruanda" podupire M23.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron okupio je Tshisekedija i Kagamea na marginama Opće skupštine UN-a u rujnu. Trojica čelnika "složila su se da će raditi zajedno kako bi osigurali da se M23 što je prije moguće ukloni iz svih okupiranih područja" i da će "okončati aktivnosti naoružanih skupina u regiji Velikih jezera, koja obuhvaća i Ruandu i DR Kongo". No Macron nije puno postigao.
Od tada te dvije vlade nastavile su voditi rat riječima. U ponedjeljak je Ruanda objavila izjavu u kojoj odbacuje "neopravdane pokušaje da se učini žrtvenim jarcem radi unutarnje politike DR Konga".
DR Kongo je brzo reagirao "osudivši retoriku Ruande i njezine vojne aktivnosti na kongoanskom tlu", dodajući da Kigalijeve "intervencionističke i ekspanzionističke ambicije nikada neće biti tolerirane".