Dok se Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD bore osujetiti Putinove lude ambicije u Ukrajini, a pritom je svaka od zemalja upletena u perverzne posljedice demokracije, njihove strategije prema Kini suočavaju se sa snažnim izazovom iz Pekinga. Xi Jinping gura do ruba probleme u Tajvanskom tjesnacu i udvostručuje globalne napore da izolira Tajvan, piše za Telegraph Matthew Henderson, stručnjak za pitanja Azije.
U međuvremenu, vodeće zapadne tehnološke tvrtke, uspaničene zbog geopolitičke neizvjesnosti i suočene s neprijateljskim zakonodavstvom o zaštiti podataka, masovno bježe iz Kine. Microsoft je već isključio Linkedin i seli tim stručnjaka za umjetnu inteligenciju u Kanadu, kako bi izbjegao mogućnost pritiska. Slab učinak najpoznatijih kineskih dionica prisiljava iskusne upravitelje nekretninama na Zapadu da smanje svoju izloženost. Kamo vodi ovaj debakl i gdje bi mogao završiti?, pita se Henderson.
Rizik je definiran kao izloženost neprijateljskim namjerama i sposobnostima. Ova tvrdnja izostavlja jedno vitalno pitanje: je li ugrožena strana svjesna što se događa?
Postoji vjerojatnost da je veliki dio ‘slobodnog‘ svijeta ili neupućen ili poriče Xijeve vlastodršce, njihove namjere i mogućnosti.Ovo je samo po sebi vrlo rizično. Prijelomna točka brzo se približava, a s njom i prilika da se to okrene u korist Zapada.
Xi Jinping nastavlja s planovima za revizionističku Novu eru u kojoj Kina postaje jedina supersila u autoritarnom, postdemokratskom svjetskom poretku. Njegova izravna taktika uključuje svrsishodne saveze s neprijateljima Zapada kako bi se porazile sankcije i druge preventivne protumjere osim vojnog sukoba.
On nastoji iskoristiti podjelu i nered u politici i gospodarstvu Zapada, ne samo kroz prešutnu podršku Putinovoj ilegalnoj invaziji na Ukrajinu. Njegovoj lažno neutralnoj mirovnoj inicijativi u Ukrajini nedostaje sadržaj - štoviše, to može biti namjerno - ali simbolizira njegovu krajnju težnju za globalnom vlašću. Međutim, još uvijek je daleko od ostvarivanja Xijev san.
Iako propaganda trubi o trijumfu Kine nad virusom Covid-19 i izgledima za novo zahuktavanje pandemije, dio Xijeve agresivne žurbe proizlazi iz spoznaje da je država Komunističke partije Kine i dalje prepuna ranjivosti. Kina je brzo globalizirala svoj gospodarski utjecaj iskorištavajući iluziju Zapada da će se, nakon što bude primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), baviti trgovinom u skladu s pravilima i normama WTO-a.
Ali od samog početka stranim poduzećima uskratila je slobodan i pravedan pristup svom domaćem tržištu i koristila ogromne državne subvencije kako bi zauzela tržišnu dominaciju za svoje proizvode i sustave diljem svijeta. Od 2018. godine SAD je de facto vodio trgovinski rat protiv toga, dok je ostao neugodno vezan za kinesko gospodarstvo zbog dugotrajne ovisnosti o opskrbnom lancu.
Naknadne geopolitičke i gospodarske napetosti progresivno su se pogoršavale zbog kineskog kršenja ljudskih prava, političkog uplitanja, kibernetičke špijunaže i krađe IP-a, nepovjerenja i poremećaja u nabavi uzrokovanih pandemijom, svrstavanja uz Rusiju i prijetnji Tajvanu.
To je dovelo do ubrzanog egzodusa velikih zapadnih tvrtki iz Kine u pouzdanije regionalne baze u jugoistočnoj Aziji, Indiji i Bangladešu. Niska cijena tvorničkog rada u Kini, koja je ranije bila ključni mamac za strana ulaganja, više ne vrijedi. Plaće u tvornicama u južnoj Kini su sada tri puta veće nego u sličnim industrijama u Južnoj Aziji. Kinesko gospodarstvo već neko vrijeme guši Xijeva marksistička ideologija.
Politika nultog covida pokazala se nemoćnom protiv omikron varijante covida, ali nisu je u Kini napustili sve dok nacionalna ekonomija nije počela trpjeti štetu zbog bespotrebnih prisilnih izolacija. Ne iznenađuje činjenica da obećani oporavak nije realiziran.Izvoz je u depresiji, a tržište nekretnina je u neredu, sa sve više i više velikih igrača koji su isključeni sa šangajske burze.
Tehnološki sektor i dalje je traumatiziran Xijevim politički motiviranim represijama 2021. godine, koje su izbrisale mnoga radna mjesta za obrazovane mlade radnike u vrijeme velike nezaposlenosti. Dug je i dalje toksičan, demografija je nepopustljiva (unatoč velikom porastu smrtnosti među nedovoljno imuniziranim starijim osobama ubrzo nakon što su pravila politike nultog covida naglo ublažena). Situacija sa zaštitom okoliša i sigurnosti vode se pogoršava.
XI naizgled ignorira sve te probleme. Njegov model za ekonomski preporod je izrazito ideološka formula nazvana ekonomija dvostrukog ciklusa. Ideja je potaknuti domaće tehničke inovacije i proizvodnju iskorištavajući to kako bi Kini stekla vodstvo na globalnim tržištima za vrhunske tehnologije, dok se istodobno smanjuje ovisnost o tehničkoj suradnji sa Zapadom.
Ovakva konstrukcija se povezuje s postojećim nacionalističkim, antitržišnim mjerama i protekcionističkim podtekstom koji štiti od sankcija, što loše izgleda uz tvrdnje da je Kina otvorena prema svijetu ‘za normalno poslovanje‘. Nedavna upotreba proizvoljnih zakona o zaštiti podataka za zapljenu zapisa, pritvaranje osoblja i zamrzavanja važnih segmenata ESG i drugih poslova usklađenosti koje su obavile strane konzultantske kuće u Šangaju i drugdje također potkopava ovu tvrdnju.
XI nagomilava zlato, osigurava opskrbu energijom i jača kinesku vojnu moć, posebice onu koja se koristi za prijetnje Tajvanu. Onaj tko tvrdi da Xi neće, barem neko vrijeme, napasti Tajvan zbog straha od ekonomskih posljedica, ne shvaća pravi smisao.
Xi bi radije pripojio Tajvan bez borbe, ali mora biti u stanju pokazati dovoljno vojnih mišića da potkopa američku podršku do te mjere da Tajvanci izgube vjeru u nju i prihvate neizbježno.
Ali to se neće isplatiti samo po sebi, a zastrašivanje stranih ulagača neće napuniti blagajnu. Xi pokazuje malo kapaciteta za rješavanje temeljne neodrživosti kineskog gospodarstva. Neuspjeh u tome mogao bi pomesti njegove snove o revizionističkoj Novoj eri.
U zadnje vrijeme puno se govori o ‘smanjenju rizika‘ iz Kine. Ovo je dvosmjeran proces, te bi trebalo vući za sobom obnovljeni, usklađeni ekonomski pritisak, uključujući pojačane sankcije, protiv režima koji je sada već daleko veća globalna prijetnja od Rusije.
Kao što je primijetio indijski komentator, imperativ je ojačati nacionalnu moć i raditi u korak s jedinim globalnim ‘balanserom Kine‘, SAD-om. ‘Atlantska deklaracija‘ je dobrodošla, sad joj trebaju narasti zubići, zaključuje Henderson.