Je li ostao ijedan Hrvat u Hrvatskoj, pita se čovjek dok gleda more ljudi kako se nekoliko sati prije utakmice slijeva ulicama Berlina prema Olimpijskom stadionu na kojem se događao vrhunac nevjerojatnih scena kojima su u nevjerici svjedočili sami sudionici događaja, ali i iznenađeni i na trenutke preplašeni Nijemci.
Jutro je bilo tmurno, puhao je jesenski vjetar i kišilo je. A onda, kao po nekom dogovoru, u podne su se razišli oblaci i glavni grad Njemačke obasjalo je sunce. Crveno-bijele kockice krenule su na ulice, kamo god okreneš glavu dolaze, pun ih je metro i kafići.
Glavno okupljanje bilo je na Breitscheidplatzu, ubrzo je trg postao pretijesan, pa se fešta sama po sebi širila na prometnice, a nemoćna policija samo je povlačila blokade i zaustavljala promet.
Na jednom kraju ceste slavonski tamburaši sviraju "Lijepa li si", na drugoj strani ekipa iz Dalmacije žari i pali uz bubanj, ori se "Dalmacijo" i "Poljubi zemlju po kojoj hodaš". Pale se bengalke, čuje se topovski udar, policija okreće glavu na drugu stranu čekajući da iscuri vrijeme jer znaju da će se samo tako riješiti nevolje.
Berlinski birtijaši nisu planirali toliku prodaju piva, nije im ponestalo, ali nisu mogli rashladiti dovoljno boca koliko je tržište tražilo. A Slavonci su uz nareske nudili i šljivovicu.
Golema zastava od ekipe iz Crikvenice putovala je masom poput rijeke. Ovdje smo zatekli samo nekoliko španjolskih navijača koji su postrance u čudu gledali što se to događa. Jedna grupica suparničkih navijača se odvažila i uletjela u masu kockica te zapjevala svoju pjesmu.
Prije nego što je uslijedila klasična reakcija pjesmom "Malo vas je, malo vas je", oni su počeli skandirati ime Luke Modrića, pa su im se u tome pridružili i hrvatski navijači.
Jedna je djevojka hodala uokolo s kartonom na kojem je pisalo "Kupujem kartu", ali bila je to unaprijed propala misija. Nema cijene za koju bi se netko odrekao takve povlastice.
U drugom dijelu grada, kod Brandenburških vrata, bilo je podjednako naših i španjolskih navijača. Španjolci su bili zbijeni na jednom mjestu, a hrvatski raštrkani uokolo.
I tu je bio jedan tamburaški sastav, dečki satima nisu stali sa svirkom. Iznad njih je bila razvučena zastava na kojoj je pisalo Pleternica.
U ovim popodnevnim satima nemoguće je bilo i približno procijeniti koliko je u Berlinu hrvatskih navijača, ali moglo se govoriti o desecima tisuća.
- Redovito idem na utakmice posljednjih 15 godina, ali ovakvu atmosferu još nigdje nisam doživio. Ovo je apsolutno prekrasno, toliko nas je sa svih strana, a dišemo kao jedno - rekao nam je Marin koji je sa svojom ekipom spreman za sve tri utakmice u skupini.
Mirela i Darko žive u Njemačkoj. U hrvatskim su dresovima i oni i njihove dvije kćerkice. Ne idu na utakmicu, ali su došli samo zbog atmosfere.
- Ovi su ljudi došli sa svih strana svijeta, a ne samo iz Hrvatske. Ima ih i iz Australije i Amerike, pa ne bi bilo u redu da ne dođemo i mi koji smo samo sat vožnje udaljeni od Berlina - rekla nam je Mirela.
Oko 16 sati trgovi su se počeli prazniti. Veliki rijeka krenula je prema Olimpijskom stadionu, a oni koji nisu imali ulaznice, krenuli su prema kafićima i fan zoni na Brandenburškim vratima. Iako je Europsko prvenstvo tek počelo, sasvim je izvjesno da su hrvatski navijači u potpunosti ovladali Berlinom, ali i podigli atmosferu na jednu višu razinu.
Proslava prve pobjede domaćina Njemačke nije bila ni približno bučna koliko je to bila sama najava utakmice sa Španjolskom hrvatskih navijača. O rezultatu se uopće nije pričalo jer svi, naravno, računaju na pobjedu.