Elena Gorolová imala je 21 godinu kad je rodila svog drugog sina, piše Guardian. "Liječnik mi je rekao da bih trebala roditi putem carskog reza, inače bih riskirala zdravlje sebe i djeteta."
U rađaonici joj je medicinska sestra dala neke papire na potpis. "Toliko me boljelo ... Nisam bila u stanju razmišljati o tome što potpisujem", kaže Elena, inače socijalna radnica iz Češke. Nesvjesno je potpisala sporazum o sterilizaciji.
Do sada češka vlada nije službeno priznala niti je Romkinjama poput Gorolove ponudila nekakvu kompenzaciju za vladinu agendu eugenike s početka 1970-ih, a koja je trajala do službenog ukidanja 1993. Nitko ne zna koliko je žena time bilo pogođeno. Europski centar za prava Roma kaže da je stotine žena sustavno sterilizirano tijekom 1990-ih, s posljednjim poznatim slučajem 2007. godine.
Sada je rasprava o predloženom zakonu kojim se žrtvama prisilne sterilizacije dopušta podnošenje zahtjeva za odštetu, zakazana za sljedeće zasjedanje parlamenta u srijedu. Nacrt zakona iz 2019. godine kojim se žrtvama isplaćuje 12.000 eura nikada nije zaživio.
Romi su najveća manjina u Češkoj, s procijenjenom populacijom od 250.000.
Gorolová je postala svjesna da su joj nakon zahvata jajovodi trajno prerezani kad su joj liječnici rekli što su zapravo papiri koje je potpisala. Plakala je kad je saznala da je operacija nepovratna. “Oduvijek sam željela imati djevojčicu. Nisam razumjela što znači sterilizacija. Nikad nisam čula za to. Osjećala sam se užasno i bezvrijedno", kazala je.
“Moj je suprug bio toliko ljut na liječnike, ali i na mene. Mislio je da sam se nekako s njima dogovorila da mi to učine, a da mu nisam rekla”, kaže ona. „Imati mnogo djece jedna je od temeljnih vrijednosti romske kulture. Osjetila sam sram i izdanom od liječnika kojima sam povjerila svoj život."
Paru je trebalo nekoliko godina da u potpunosti prihvati što se dogodilo. Pokušali su potražiti odgovore na lokalnom odjelu za socijalnu skrb, ali "službenici s kojima smo razgovarali bili su bezobrazni i nitko se nije potrudio razgovarati s nama".
2004. godine pronašla je skupinu žena sa sličnim pričama. "Osjećala sam se mnogo bolje znajući da nisam sama u ovoj borbi. To mi je dalo poticaj da uzvratim udarac", kaže Elena.
Skupina je zatražila službenu ispriku države, kao i novčanu naknadu. Gorolová je govorila i u UN-u 2015. godine.
No, unatoč kontinuiranom međunarodnom pritisku, malo je učinjeno da se nepravda ispravi, a neaktivnost češke vlade osudili su UN, Europska komisija, a prošlog rujna i Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, koja je pozvala na usvajanje zakona o pomoći ženama koje su bile pogođene ovakvim postupcima.
"Češka država je 100 posto odgovorna jer je omogućila licence liječnicima koji su sterilizirali žene bez njihovog pristanka", kaže Gwendolyn Albert, američka spisateljica i aktivistica za ljudska prava.
"Ovaj pokušaj genocida nad Romima nije bio jednostavan postupak", dodaje ona. Nekim su ženama socijalni radnici obećali novčane nagrade, dok su drugima rekli da će im djecu oduzeti ako se ne pridržavaju pravila.
Druge žene poput Gorolove, tek su kasnije saznale što se dogodilo. “To se često objašnjavalo kao oblik kontrole rađanja. Jedna žena s kojom sam razgovarala shvatila je što joj se dogodilo tek sedam godina kasnije. Mislila je da je podvrgnuta carskom rezu i da je dobila spiralu”, kaže Albert.
"Češka država nema službene podatke kome se to sve dogodilo, jer to nikada nije prepoznala kao problem."
Sterilizacija je bila dio šireg društvenog narativa kako bi se „diskriminirala, izolirala i iskorijenila“ romska populacija. "Sustavni rasizam u obrazovanju, stanovanju i na tržištu rada i dalje utječe na romsko stanovništvo i malo je političke volje za provođenje promjena", kaže Albert.
Pokušaji suzbijanja rasizma potkopani su pogrdnim primjedbama političara, uključujući češkog državnog odvjetnika Stanislava Křečeka, koji je rekao da je romska zajednica samu sebe diskriminirala.
Ali Gorolová i Albert borit će se "do kraja".
“Mnoge su žene odustale, a mnoge su umrle zbog medicinskih komplikacija. Njihove obitelji zaslužuju naknadu, pa tako i mi”, kaže Gorolová. "Ono što nam se dogodilo ne može se promijeniti, ali država mora ovu eru privesti kraju."