Golemi dijelovi zemlje južno od Rima, glavnog grada Italije, bili su močvare tisućama godina, sve dok monumentalni program isušivanja 30-ih godina prošlog stoljeća nije pretvorio taj epicentar zaraze malarijom u najvažnija poljoprivredna polja.
Tek 90 godina kasnije, tamo gdje je vode nekoć bilo u izobilju, sada je ima sve manje jer je jedna od najgorih suša koju pamte na Apeninskom poluotoku, uzrokovana tjednima visokih temperatura, drastično smanjila protok lokalnih izvora vode.
No, zastarjela infrastruktura i vodovodne cijevi koje puštaju, dodatno pogoršavaju ionako katastrofalnu situaciju s niskim vodostajima kakve se ne pamti jer goleme količine dragocjene vode nestaju iz vodovoda prije nego što uopće stignu do slavina, prenosi agencija Reuters.
"Upravljanje vodnom infrastrukturom u Italiji bilo je užasno", rekao je za Reuters Roberto Cingolani, ministar za ekološku tranziciju. "Naše cijevi gube u prosjeku 42 posto vode koju prenose. U Izraelu je ta brojka blizu 3 posto. Naši se gubici ne mogu opravdati", kaže Cingolani.
Gubici u curenjima i do 70 posto
U pokrajini Latina, u regiji Lazio, 60 kilometara niz obalu od Rima, 70 posto pitke vode izgubi se u tranzitu, što je drugi najgori omjer u zemlji, prema izvješću koje je ovog mjeseca objavio poslovni lobi Confartigianato.
Tamošnja lokalna vodovodna tvrtka, Acqualatina, navodi da se dio vode koja nedostaje ilegalno odvodi ili da je troše kućanstva koja odbijaju da im se provjere vodomjeri. No, procjenjuje se da 50 do 60 posto vode iscuri iz krtih, napuknutih cijevi.
"Curenja nisu uzrokovana nepažnjom, već zato što je mreža stvarno stara. Gotovo polovica (cijevi) je postavljena prije više od 50 godina", kaže Marco Lombardi, izvršni direktor ove tvrtke, koja je u djelomičnom vlasništvu francuske komunalnog poduzeća Veolia Environnement.
Ova tvrtka, osnovana 2002. godine, izvodi više od 10.000 popravaka godišnje na svojoj mreži od 3.500 kilometara, začepljujući bezbroj rupa kako bi podignula nizak pritisak vode, što može uništiti domove i tvrtke. No, ti radovi često uzrokuju pucanje dotrajalih cijevi drugdje na mreži, pretvarajući popravke začepljivanje jedne rupe da bi nakon toga na drugom mjestu nastalo novo curenje.
U nastojanju da se suprotstavi krizi koja je zahvatila cijelu zemlju, talijanska vlada je izdvojila 4,4 milijarde eura iz fonda Europske unije za oporavak od pandemije u iduće četiri godine u svrhu poboljšanja sustava upravljanja vodom.
Racionalizacija opskrbe vodom
Otprilike 900 milijuna eura bit će uloženo u sanaciju sustava kao bi se riješio problem curenja vode, a 880 milijuna pomoći će unaprjeđenju sustava navodnjavanja za poljoprivredu.
Ipak, novac ne može tako brzo stići kada je u pitanju Stefano Boschetto, koji vodi obiteljsku farmu na plodnim ravnicama pokrajine Latina. Milijune je eura uložio u staklenike, gdje uzgaja kivi, salate, krastavce i dinje. No, njegovi usjevi sahnu od suše i racionalizacije opskrbe vodom, zbog čega se navodnjavanje zaustavlja dva dana u tjednu.
"Čini se čudnim da govorimo o nedostatku vode u ovakvom području. Ali u stvarnosti se stvari mijenjaju i mijenjaju se brzo", rekao je.
Glavni problem je smanjenje količine vode iz regionalnih izvora, ali su neispravne cijevi također učinile svoje. Osim toga, Boschetto kaže da je cijeli sektor pogriješio jer nije uspio sakupiti kišnicu, od kiše koja je često jaka u proljeće i jesen, a zatim je koristiti tijekom suhih ljetnih mjeseci.
Vlada procjenjuje da bi prikupljanje četvrtine godišnjih oborina u Italiji pokrilo potrebe poljoprivrednika u zemlji te planira upotrijebiti dio novca EU-a u svrhu izgradnje desetaka rezervoara za skladištenje kišnice.
Acqualatina se također obratila fondu EU-a za pomoć, prijavivši se na natječaj za dodjelu 40 milijuna eura za financiranje nekih svojih projekata nadogradnje sustava. No, ističu da je to kap u moru u usporedbi s onim što je potrebno.
"Potpuno preuređenje cijele naše mreže koštalo bi milijardu eura", kaže izvršni direktor Lombardi, dodajući da je njegova tvrtka uložila gotovo 300 milijuna eura u infrastrukturne projekte u proteklih 20 godina.
Niske tarife, visoka potrošnja
Mnoga ulaganja u talijanski vodovodni sustav financiraju se prihodima komunalnih poduzeća, koji se ostvaruju iz jednih od najnižih tarifa u Europi, što ograničava opseg financiranja.
Talijani u prosjeku plaćaju jedva 2 eura po kubnom metru vode, pokazuju podaci Europske federacije vodnih udruga. Kućanstva u susjednoj Francuskoj plaćaju dvostruko više, dok u Danskoj taj trošak iznosi 9,32 eura.
Ne iznenađuje stoga da je potrošnja vode u kućanstvima u Italiji najveća u EU-u s ukupno gotovo 250 litara po osobi dnevno. U Francuskoj ta je brojka 150, dok je u Danskoj samo 105 litara.
Antonio Terra, gradonačelnik Aprilije u pokrajini Latina, pozvao je svoje sugrađane da smanje potrošnju vode zbog suše, prijeteći kaznama za one koji koriste svježu vodu za punjenje svojih bazena, pranje automobila ili zalijevanje vrtova. No, drevne gradske cijevi dodatno kompliciraju život.
"Mogli bismo zapravo pustiti više vode kroz sustav, ali ne možemo je pumpati pod potrebnim pritiskom jer moramo izbjeći pucanje cjevovoda", rekao je za Terra.
Farmer Boschetto smatra da su se takve glavobolje mogle izbjeći jedino tako da su vlasti djelovale prije nekoliko godina.
"Kao država, uvijek čekamo da se stvari raspadnu i tek tada se organiziramo", rekao je. "Ali kad bi se stvari radile unaprijed, s jasnim idejama, ne bismo uvijek imali osjećaj da tonemo prema dnu".