U službenim liturgijama u Katoličkoj crkvi na području Subotičke biskupije neće se koristiti bunjevačka ikavica nego isključivo hrvatski jezik, odnosno, mađarski, za tamošnje katoličke vjernike, koji su Mađari po nacionalnosti. Ovu važnu odluku objavio je Mirko Štefković, ekonom Subotičke biskupije, u razgovoru za Radio-televiziju Vojvodine, koji je pritom podsjetio kako „to nije nova tema, jer je i prije nekoliko godina bilo zahtjeva da se bunjevačka ikavica uvrsti u službene liturgijske jezike“.
Subotička biskupija dio je Beogradske crkvene pokrajina, a od prošle godine vodi ju biskup Slavko Večerin. Značajna je jer okuplja najveći dio katolika u susjednoj državi – oko 290.000 od 357 tisuća, koliko ih službeno živi u Republici Srbiji.
Štefković je pojasnio stav Katoličke Crkve: „Imamo naše stare molitvenike koji su pisani na ikavici, također i mnoštvo božićnih i uskršnjih pjesama koje su tiskane na hrvatskome jeziku, na ikavici. One se mogu koristiti i dalje bez problema i oko toga nema nikakvih zapreka. Međutim, kada je u pitanju Božja Riječ te službeni liturgijski tekstovi, mi tu uopće nemamo slobodu za bilo kakve ‘kreativnosti’, nego jednostavno moramo poštivati ono što nam je dano. Ovdje, u Republici Srbiji, Katolička crkva koristi liturgijske knjige koje objavljuje i odobrava Hrvatska biskupska konferencija, a za vjernike Mađare koristimo liturgijske knjige koje izdaje i odobrava Mađarska biskupska konferencija“.
Inače, inicijativu da se, pokraj srpskog, mađarskog i hrvatskog, za službeni jezik na teritoriju Grada Subotice proglasi i bunjevačka ikavica, pokrenuo je gradonačelnik Subotice Stevan Bakić početkom ožujka ove godine, i tako izazvao snažne reakcije tamošnje hrvatske zajednice.
Jedinstven zaključak je da se time želi osporiti da su Bunjevci dio hrvatske nacije. Tome se protive politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Institut za hrvatski jezik, ali i svećenici Subotičke biskupije Andrija Anišić i Tomislav Vojnić Mijatov.
Međutim, vlasti u Subotici su odbacile sve primjedbe koje su išle u prilog nemogućnosti da bunjevačka ikavica bude proglašena službenim jezikom uz obrazloženje kako „nisu od značaja za odluku da se predloži uvođenje bunjevačkog jezika u službenu uporabu, te na nju ni na koji način ne utječu”. Ipak, nisu uspjeli uvjeriti tamošnju Katoličku crkvu.