Nakon što je Rusija napala Ukrajinu u veljači, Volodimir Zelenski je proglasio izvanredno stanje i podnio izvješće Ujedinjenim narodima u kojem je objavio namjeru odstupanja svoje zemlje od ugovora o ljudskim pravima zbog nužnosti nacionalne obrane. Među tim nužnostima bilo je ukidanje prava na slobodu kretanja: Ukrajinci su uveli zabranu izlaska iz zemlje muškarcima u dobi od 18 do 60 godina.
Više od osam mjeseci kasnije zabrana ostaje na snazi, a milijuni muškaraca podliježu njenim odredbama. Čak su i Ukrajinci koji žive u drugim zemljama, kao što su studenti na školovanju u ostatku Europe, zarobljeni iza linija bojišnice. Uz nezaposlenost od vrtoglavih 34 posto, mnogi nisu ni u stanju raditi, a eventualna se ušteđevina cijedi iz dana u dan.
Ukrajinski aktivisti sada su se, u jeku rata, mobilizirali protiv ove politike tvrdeći da krši njihova ljudska prava, da je u suprotnosti s međunarodnim ugovorima koji jamče ravnopravnost spolova i slobodu kretanja za civile. Kako prenosi Foreign Policy, stručnjaci za ljudska prava se slažu sa zahtjevima aktivista. Primjerice, profesorica prava na Sveučilištu Newcastle, Amy Maguire, tvrdi da zakon vjerojatno krši i neosporno pravo na slobodu savjesti - time što ne predviđa iznimku za prigovor savjesti. Pia Lotta Storf, doktorandica međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Münsteru tvrdi da Ukrajina nije zadovoljila kriterije koji bi bili dovoljni za implementaciju ustupaka po ovom pitanju.
Novi rezultati istraživanja, piše Foreign Policy, pokazuju da postoji još jedan razlog zbog kojeg bi ukidanje ove zabrane bilo korisno za vlasti u Kijevu i nacionalne ratne napore.
Ukrajinci hoće mijenjati zakon
Ovog je ljeta tzv. laboratorij za ljudsku sigurnost Sveučilišta Massachusetts Amherst proveo nasumično istraživanje više od 3100 Ukrajinaca kako bi ispitao njihova stajališta o zabrani putovanja. Anketa je provedena korištenjem "tehnologije presretanja slučajnih domena" globalne konzultantske tvrtke RIWI, čija je metodologija svakom korisniku interneta u Ukrajini omogućila slučajnu priliku da na anketu naiđe online. Ispitanici su anketirani vjeruju li da bi civilnim muškarcima trebalo dopustiti bijeg, zahtijevati da ostanu u zemlji ili nešto treće – i da zatim objasne svoj odgovor.
Rezultati su pokazali da većina ispitanika ne podržava zabranu putovanja u sadašnjem obliku. Manje od polovice (44,7 posto) podržalo je postojeći zakon, dok je ostalih 55,3 posto podijeljeno između otvorenog protivljenja (28,3 posto) i nečeg "drugačijeg" (27 posto). Otvoreno protivljenje zabrani putovanja bilo je najviše koncentrirano među ženama, mlađim muškarcima, onima bez fakultetske diplome i govornicima ruskog jezika. Mješoviti, nijansirani stavovi (gdje su sudionici birali "drugačije") bili su najistaknutiji među bogatim, visokoobrazovanim i mlađim ljudima. Ali čak se i oni Ukrajinci koji izjavljuju da bi muškarci trebali ostati u zemlji ne slažu s time kako je uređen trenutni zakon.
Od 44,7 posto onih koji podržavaju postojeći zakon, mnogi objašnjavaju svoje stavove nekom verzijom odgovora - "Zakon je zakon i treba ga se poštovati". Dobar dio ispitanika napisao je i "Jeb*eš Rusiju!". Najčešći razlog u prilog zabrani putovanja bio je građanski osjećaj dužnosti "koji nalaže braniti zemlju". “To je naša dužnost prema državi u kojoj smo rođeni, sviđalo se to nama ili ne”, napisao je jedan ispitanik.
Ali neki ispitanici koji su podržali zabranu putovanja također su istaknuli da regrutacija civila u ratu možda nije najbolji način za ispunjavanje spomenute građanske dužnosti. Na primjer, jedan je napisao: "Ukrajina treba zdrave, hrabre i snažne vojnike, a ne djecu koja su tek napunila 18 godina." Mnogi su istaknuli da se neobučeni ljudi ne mogu učinkovito boriti i stoga je ne samo nepravedno slati ih na frontu, već je i kontraproduktivno.
Uz skepticizam da neobučeni, nepodobni ili nesposobni ljudi mogu biti dobri borci, neki ispitanici su tvrdili da civili mogu bolje podržati ratne napore iz inozemstva:
"Moje mišljenje je da oni koji nisu vojnici moraju otići u inozemstvo i raditi kako bi donijeli novac u zemlju i podržali gospodarstvo. Ako ne radimo, neće se imati čime obući, nahraniti i platiti naše branitelje."
Konačno, treći razlog koji su neki naveli u kontekstu ukidanja zabrane putovanja i odlaska iz zemlje, taj da su žene i djeca koji bježe od rata bolje zaštićeni ako imaju muškarce uz sebe.
Rodna egalitarnost
Interesantno je primijetiti da je među različitim ispitanicima dominirao osjećaj da dužnost obrane zemlje ne bi trebala pasti samo na muškarce. U grupi se ponegdje spominje rodni egalitarizam. "I žene mogu braniti svoju domovinu! Zabranite ženama bez djece odlazak, one su i potencijalne zaštitnice!”, pisali su neki ispitanici koji ističu da bi i žene "trebale biti novačene na služenje vojnog roka."
Javno mnijenje o mobilizaciji može imati veliki utjecaj na ratne napore Zelenskog na najmanje dva načina. Prvo, zabrana putovanja - a posebno njezina rodno specifična komponenta - možda utječe na moral. Podaci istraživanja Human Security Lab-a pokazuju da neki civili koji bi inače podržali ukrajinske ratne napore smatraju da zabrana putovanja, bilo da je usmjerena samo na muškarce ili sve građane, nije u skladu s ukrajinskim idealima. Jedan je ispitanik napisao: “Ovaj zakon nije za slobodne ljude.” Drugi je izjavio: "Ovo je zakon koji izdaje Ukrajinu, čini da cvijet nacije umre za dobrobit stranih zemalja i ne donosi nikakvu korist zemlji."
To odražava mišljenje i brojnih ukrajinskih građana koji su eksplicitno povukli usporedbu između Ukrajine i Rusije na temelju zabrane putovanja. Inače, peticija koja se protivi zabrani putovanja već je prikupila 60.000 potpisa. Jedan od potpisnika peticije ističe: "Ako zemlja mora prisiljavati građane da se bore za nju... to čini Rusija! Ukrajino, pokaži da nisi kao Rusija! Budi humana, pusti civile da bježe."
Tu je i pitanje međunarodnog javnog mnijenja. Ukrajina je dobila snažnu naklonost i potporu vlade SAD-a, američke javnosti i mnogih zapadnih zemalja, ali politike koje krše međunarodne zakone o ljudskim pravima mogu naštetiti međunarodnom ugledu Ukrajine, a bez pružanja velike strateške koristi.