Je li Australija i dalje liberalna demokracija ili je u provođenju epidemioloških restrikcija otišla predaleko? U dijelovima Australije građani ne smiju napustiti kuće i stanove bez da se nalaze na posebnoj vladinoj listi. Moraju se nositi maske i na otvorenom bez obzira na socijalno distanciranje. Provođenje strogih mjera silom utjeruje ne samo policija nego i vojska. Prosvjedi protiv restrikcija su zabranjeni. Prosvjednike i prekršitelje mjera se uhićuje i financijski kažnjava. Građani ne smiju napuštati zemlju bez posebnih odobrenja.
Na vladinoj stranici objavljuju upozorenja ovakvog tipa: „Australske granice trenutačno su zatvorene kako bi se spriječilo širenje COVID-19“.
Donedavno zemlju nisu mogli napustiti čak niti strani državljani. Zabranjeno je putovati između regija bez posebnog odobrenja. U državi Viktoriji za vrijeme pandemije suspendiran je parlament. Nikada do sada, čak niti za oba svjetska rata i Španjolske gripe, nisu suspendirani državni i federalni parlamenti. Južna Australija, jedna od šest država, razvila je orvelijansku aplikaciju koja kombinira facijalnu rekogniciju i geolokaciju. Država pomoću te aplikacije šalje poruke građanima koji u roku 15 minuta moraju slikati sebe i lokaciju na kojoj se nalaze. Ako ne odgovore, šalje se lokalna policija.
S obzirom da u znanstvenoj zajednici sve više prevladava mišljenje kako će SARS-CoV-2 ostati endemski virus, ima li Australija i dalje pravno uporište za rigorozne mjere koje značajno utječu na način života i ljudska prava?
Temeljna ideja australskih vlasti bila je onemogućiti prebrzo širenje zaraze kako ne bi došlo do prezasićenosti bolničkih kapaciteta sve do razvoja cjepiva.
Zasad se australska epidemiološka paranoja isplatila: COVID-19, primjerice, ubio je 194 na 100.000 Amerikanca, a samo 4 Australca na 100.000.
Iako je Australija do sada bila epidemiloški vrlo uspješna, nisu dovoljno investirali u cjepiva. Uz to, australski proizvođač - CSL - proizveo je 16 milijuna doza AstraZenece, ali je administrirano samo 8 milijuna doza, jer su se pojavile sumnje da to cjepivo izaziva krvne ugruške. Oko 1,6 milijuna doza AstraZenece poslano je na Guineu, Fiji i East Timor, a 6 milijuna ostalo je uskladišteno.
Čini se kako se australski epidemiološki slučaj zapravo pretvara u eksperiment koliko dugo se mogu ograničavati neka od temeljnih prava (kretanja, okupljanja, privatnosti…), a da zemlja i dalje ostane liberalna demokracija. Bez obzira na vrlo mali broj smrti od covida u Australiji, jedno od pitanje jest koliko će se još dugo uhićivati australske tinejdžere i stavljati im lisice jer su se okupljali negdje na otvorenom?
Iz pojedinih država stižu obećanja kako će okončati epidemiološku diktaturu kad cijepe 70 posto stanovništva. Iz drugih produžuju lockdown bez najave njegovog završetka.
Što će političari reći građanima Australije ako uz delta soj ne uspiju tvrdim lockdownom zaustaviti širenje zaraze prije nego potpuno cijepe više od polovine stanovnika? To nije nerealan scenarij.
Ispod je grafikon koji pokazuje aktualni tren kretanja broja slučajeva zaraze.
Ispod je grafikon koji pokazuje da je za jednu liberalnu demokraciju zapadnog tipa Australija cijepila jako mali udio građana s dvije doze cjepiva - samo 28 posto.
