Tijekom posljednjih par godina, prodaja kuća u Italiji za jedan euro postala je popularan način oživljavanja napuštenih krajeva, gdje kasnije useljavaju stranci koji čeznu za talijanskim krajolikom i načinom života. Gradovi poput Mussomelija na Siciliji i Zungolija u Kampaniji tako su uspješno svoj povećali broj stanovništva, ali poneke regije se još uvijek muče, iako nude nekretnine čija je cijena gotovo besplatna.
Kako piše CNN, udaljeno naselje Patrica koje je smješteno južno od Rima i broji jedva tri tisuće stanovnika, zasad nije bilo uspješno u prodaji praznih nekretnina. Iako je naizgled idilično mjesto s pogledom na dolinu Dacco u središnjoj Italiji, život za prethodne stanovnike nije bio lak u prošlosti, stoga su mnogi otišli u potrazi za svjetlijom budućnosti.
U pokušaju da udahne novi život selu koje umire, gradonačelnik Lucio Fiordaliso odlučio je, ugledajući se na druge regije, staviti domove na prodaju za jedan euro. Pothvat se pokazao neuspješnim zbog dva razloga - vlasništva nekretnina i njihovog stanja.
- Prvo smo mapirali sve napuštene kuće i službeno pozvali vlasnike da predaju svoje oronule obiteljske posjede, ali uspjeli smo prodati samo dvije kuće za jedan euro - kaže Fiordaliso.
Dok lokalne vlasti u gradovima koji su ostali premalo naseljeni zbog potresa i drugih prirodnih nepogoda imaju pravo stavljati napuštene domove na prodaju bez dopuštenja vlasnika, to nije slučaj s Patricom.
- Prvo nam je potrebna dozvola vlasnika ili nasljednika za raspolaganje njihovim starim kućama, tek tada nekretnine možemo staviti u prodaju uz njihovu suglasnost, što čini proces vrlo kompliciranim, zapravo skoro nemogućim - objašnjava.
Grad je dobio pozitivan odgovor od deset vlasnika nakon što su objavili javni poziv za njihovo uključivanje, ali su se povukli u zadnji tren. Ostali nikad nisu odgovorili. Fiordaliso vjeruje da su se možda predomislili zbog problema s drugim rođacima koji su posjedovali udjele iste imovine.
Napuštene nekretnine u starim talijanskim gradovima ponekad se dijele između više nasljednika koji posjeduju samo dio - poput kupaonice, balkona ili kuhinje. Ništa se ne može prodati bez pisanog pristanka svih nasljednika, u skladu s talijanskim zakonom. Problem nastaje ako rođaci tijekom godina ne ostanu u kontaktu ili dobrim odnosima.
- Većina rođaka koji dijele istu nekretninu bili su u sukobu iz osobnih razloga ili se nisu mogli dogovoriti oko prodaje, neki su jedva razgovarali ili se međusobno poznavali, drugi su živjeli u udaljenim gradovima ili inozemstvu - dodaje gradonačelnik.
U nekim slučajevima domovi nikada nisu bili službeno podijeljeni između nasljednika u prošlosti, tako da je vlasnička linija prekinuta bez jasne naznake tko bi trebao biti trenutni vlasnik. Traženje potomaka vlasnika koji su odavno emigrirali u inozemstvo i možda imaju drugačija prezimena ili su prenijeli svoju talijansku imovinu strancima bez da su obavijestili Patricinu gradsku vijećnicu, vrlo je težak zadatak.
- To je kao da tražite iglu u plastu sijena - govori Fiordaliso.
Jedine dvije napuštene kuće koje je Patrica uspjela prodati bile su u potpunom vlasništvu dvojice mještana, tako da nije bilo potrebno povezivanje s rođacima u četvrtom koljenu ili pra-praunucima.
Kad su u pitanju obiteljske svađe, poneki čak iz osvete odbijaju prodati svoj dio. Ostali vlasnici koji žive u inozemstvu, odbijaju se predstaviti lokalnim vlastima kako ne bi morali platiti zaostale poreze i naknade za zbrinjavanje otpada, koji mogu iznositi do 2500 eura godišnje, uz neplaćene račune za režije.
Problem predstavlja i stanje napuštenih domova, koji su nakon desetljeća u potpunosti propali. Mještanin Patrica Gianni Valleco i njegova dva brata odlučili su prodati napušteni dom svojih roditelja, no ubrzo su shvatili da kuća neće privući kupce.
- Zanimalo nas je hoće li netko biti zainteresiran, riješili bismo se gomile beskorisnog kamenja za euro. Bili smo svjesni da je nakon pola stoljeća dom naših roditelja pretvoren u ruševine, kao da je sravnjen sa zemljom. Krov i većina zidova su se srušili, ostavljajući prostorije na otvorenom prekrivene travom i grmljem - objašnjava Valleco.
Njihov susjed koristio je ostatke kuće kao smetlište i prema Vallecu, tada su shvatili da ju nitko neće kupiti. Razumiju da se radi o lošoj investiciji, kad se uračuna novac potreban za obnovu, stoga se više isplati kupiti malu seosku kućicu u okolici.
- Nekoliko stranaca je došlo vidjeti napuštene kuće, interesa je bilo dosta, ali mi im nažalost nismo imali što ponuditi - kaže gradonačelnik, dodajući da su kupci doputovali iz SAD-a i ostatka Europe.
U međuvremenu, smišljaju nove načine kako povećati privlačnost naselja u nadi da će privući nove stanovnike. Financirali su preuređenje vanjskih fasada starih palača, oslobodili sve koji otvore butike ili poslove vezane uz hotelijerstvo plaćanja poreza na zbrinjavanje otpada, restrukturiranje i oglašavanje unutar deset godina. Stranci koji se planiraju preseliti u Patricu i pokrenuti svoj biznis također imaju pravo na porezne olakšice.