Kad je 21-godišnji ukrajinski zapovjednik satnije Oleh krajem kolovoza primio naredbu za napad, bio je sumnjičav. Naredba koju je dobila glasila je - velikom brzinom jurišati do 65 kilometara duboko u teritorij pod ruskom kontrolom na sjeveroistoku Ukrajine. Iako se Olehu u tom trenutku to činilo apsurdnom, ustvari je bilo riječ o pomno isplaniranoj operaciji koja će dovesti do oslobađanja Harkiva i promjene dinamike rata u Ukrajini.
Na temelju intervjua s više od 35 ljudi, uključujući ukrajinske zapovjednike te američke, europske i ukrajinske vojne i političke dužnosnike, The Washington Post složio je rekonstrukciju ofenziva u Harkivu i Hersonu.
Generalova ideja
Ideja za protunapad u Harkivu došla je od general-pukovnika Oleksandra Sirskija, koji je još na proljeće počeo shvaćati da je ta sjeveroistočna regija, a posebno njezini strateški gradovi Balaklija i Izjum, ranjiva točka za Rusiju. Sirski je počeo razmišljati o tome kako bi izveo ofenzivu tako što bi se probio duboko u teritorij pod ruskom kontrolom iz neočekivanog smjera sjeverno od Izjuma i Balaklije, odsjekao ruske snage od rezervi i opkolio ta dva grada. Obilježja zemljopisnog područja i položaj ruskih snaga uvjerili su ga da se to može postići u jednom, brzom napadu. Kad je na ljeto iz Glavnog stožera ukrajinske vojske došla naredba zapovjednicima da osmisle moguće diverzantske operacije kako bi ‘odvukli‘ ruske snage od Hersona, Sirski je znao što će predložiti.
Sirski je izračunao da si Ukrajina ne može priuštiti gubitke koji bi nastali izravnim napadom na gradove. Umjesto toga, planirao je okružiti naseljena mjesta sjeverozapadno od Izjuma i Balaklija i prisiliti Ruse na povlačenje. Brzina je bila bitna. Ukrajinci su trebali dizati u zrak pontonske mostove, nadajući se da će prevariti Ruse da očekuju izravan napad na Izjum.
"Neprijatelj apsolutno nije očekivao da ćemo napasti točno na mjestu gdje smo zadali glavni udarac", rekao je Sirski, koji je zapovijedao ofenzivom u Harkivu,
Do sredine kolovoza, Sirski je bio uvjeren da će plan uspjeti - ali morao ga je prodati ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Opisao je misiju kao priliku za oslobađanje velikog dijela teritorija uz minimalna sredstva i gubitke. Zelenski, žudeći za velikom pobjedom na bojnom polju, odobrio je napad.
Detaljna replika
Krajem kolovoza, Sirski se sastao u velikoj operacijskoj sobi na istoku Ukrajine sa svojim glavnim suradnicima i ključnim zapovjednicima brigada. Pred njima je bila 3D karta terena dijela regije Harkiv koji je okupirala Rusija. Uz pomoć replika gradova, brda i rijeka, zapovjednici su korak po korak prolazili kroz misiju. Među njima je bio i 21-godišnji Oleh, koji je pomno promatrao kako bi trebala izgledati brza protuofenziva između ruskog uporišta Izjuma i ruske regije Belgorod.
U utorak, 6. rujna, u ranim jutarnjim satima Olehova četa od 100 vojnika, dio 25. desantno-jurišne brigade, krenula je u akciju. Ukrajinci su gađali ruske položaje višecijevnim raketnim sustavima M270 američke proizvodnje. Nakon što su probili liniju bojišnice, Rusi su počeli paničariti. "Bili su u panici jer smo napali sve položaje na prvoj liniji odjednom - linija bojišnice bila je ogromna - i posvuda je došlo do proboja", rekao je Oleh.
Kad je Olehova četa konačno ušla u središte Izjuma, stigavši tamo bez ikakvih gubitaka, trupe su zatekle tenkove u ispravnom stanju, napunjenih rezervoara, napuštenu artiljeriju i tone streljiva. "Ruske su trupe imale sve što im je bilo potrebno za ozbiljnu obranu, osim volje za borbom i dovoljno ljudi. Čak su i elitne ruske jedinice koje su ostale u tom području pobjegle", kazao je Oleh. Do 10. rujna, Ukrajina je oslobodila 2500 četvornih kilometara u oblasti Harkiv.