Potop u Dubaiju, koji je ulice pretvorio u rijeke i na neko vrijeme zatvorio drugu najprometniju zračnu luku na svijetu, pokrenuo je pitanje: Je li ovu katastrofu uzrokovao program zasijavanja oblaka Ujedinjenih Arapskih Emirata?
Dužnosnici Državnog meteorološkog centra zemlje rekli da kiša nije uzrokovana sijanjem oblaka, ali čak i da su avioni koji siju oblake poletjeli, vrlo je malo vjerojatno da bi bilo proizvedeno više kiše nego što bi prirodno palo, piše CNN.
Pokušaji da se iz oblaka istisne više vlage postoje desetljećima, ali s malo dokaza o uspjehu.
No to nije spriječilo neke zemlje, poput UAE, Kine i SAD-a, da pokušaju utjecati na vremenske prilike.
Evo što trebate znati o zasijavanju oblaka.
Što je zasijavanje oblaka?
Zasijavanje oblaka je koncept promjene vremenskih prilika kojim se iz oblaka pokušava izvući više kiše ili snijega nego što bi se prirodno dogodilo.
Kapljice oblaka ne nastaju spontano. Vlazi je potrebno nešto na čemu će se kondenzirati - kao kad se voda skupi na čaši hladnog pića za vrućeg dana. U oblaku se nalaze takozvane kondenzacijske jezgre. To su sićušne čestice u zraku na koje se vlaga može uhvatiti.
Zasijavanje oblaka dodaje više tih čestica u zrak. Zrakoplovi lete kroz postojeće oblake i ubrizgavaju sićušne čestice, poput srebrnog jodida, s ciljem stvaranja više kapljica vode ili leda.
Nakon što se u oblaku dovoljno kapljica spoji, one postaju teške i padaju na Zemlju kao kiša ili snijeg.
Prirodne sitne čestice, poput prašine i prljavštine, obično služe kao pokretačka snaga za kondenzaciju oblaka i otpuštanje vlage. Srebrni jodid teoretski može poslužiti za istu svrhu.
Radi li zasijavanje oblaka?
Jako je teško odrediti ima li sijanje oblaka ikakvog utjecaja na oborine. Eksperimentiranje i pokušaji kvantificiranja njegove učinkovitosti bili su vrlo problematični.
‘Kako možeš znati koliko je oborina koje bi i inače mogle pasti iz tog oblaka nastalo zbog zasijavanja oblaka? Ili koliko bi palo bez sijanja?‘, kaže Daniel Swain, klimatski znanstvenik s UCLA-a. ‘Ovdje ne možete provesti istinski kontrolirani eksperiment.‘
No znanstvenici su ipak pokušali. Studija iz 2020. objavljena u časopisu Proceedings of the National Academies of Sciences pokazala je da bi jedan eksperiment sa sijanjem oblaka mogao proizvesti do 10 posto više oborina nego što bi prirodno palo.
Ali skepticizam još uvijek postoji u znanstvenoj zajednici.
‘Potrebne su kontrolirane studije koje bi nedvojbeno pokazale da je zasijavanje značajno povećalo oborine‘, ustvrdio je Swain.
Kakva bi šteta mogla nastati zasijavanjem oblaka?
Kako se klima nastavlja zagrijavati zbog klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek, određeni dijelovi svijeta postaju topliji i sušniji. Zasijavanje oblaka moglo bi se shvatiti kao rješenje za dovođenje više vode u područja koja je trebaju, ali bi taj proces isto tako mogao učiniti druga područja sušnijima.
Voda se - kao i svaka druga materija - ne može stvoriti niti uništiti. Može se transformirati samo dok se kreće kroz zatvorenu petlju ciklusa vode.
‘Moguće je da zapravo kradete vodu nekom drugom kada zasijavate oblake, jer ako voda ispadne iz oblaka na jednom mjestu, neće pasti na drugom‘ rekao je Swain.
Obilne padaline izazvao je ekstremni olujni sustav
Obilna kiša koja je izazvala nezapamćene poplave u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Iranu nije se pojavila niotkuda. Također, olujni sustav nije utjecao samo na područja koja sudjeluju u zasijavanju oblaka.
Obilne padaline potaknula je velika, spora oluja koja je prešla Arapski poluotok i stigla do Omanskog zaljeva tijekom nekoliko dana. Ova je oluja uspjela uhvatiti obilnu tropsku vlagu koja se nalazi blizu ekvatora i istovariti je poput vatrogasnog crijeva iznad regije.
Bez obzira na to je li došlo do širenja oblaka, oluja je bila dio ekstremne situacije koja se pojavila u modelima prognoze danima unaprijed.
Obilne padaline poput ove postat će sve češće kako se atmosfera bude zagrijavala, jer će upijati više vlage koja negdje na kraju mora pasti.