Vladimir Putin, najmoćniji muškarac na svijetu (ako je vjerovati Forbesu), stigao je jučer u Rim s 11 ministara i 50 blindiranih automobila (opasnim se, valjda, doima Rim, iako bi Litvinenko drukčije rekao). Putina i rusko državno izaslanstvo dopremila je flotila od pet aviona.
Za razliku od hrvatskog izaslanstva kad ga predvodi Predsjednik, pa svih 16 idu u koloni, ruski ministri su se odmah razmiljeli po ministarstvima, svaki po svojemu parnjaku, jer su u Rim došli radi posla a ne na foto safari.
Italija je, napokon, Rusiji peti trgovinski partner, drugi u Uniji (nakon Njemačke), talijanska tehnologija prodire u Rusiju već desetljećima (još otkako je Fiat izgradio tvornicu u Toljatigradu), a ruski kapital u Italiju: danas će Putin u Trstu na Ekonomskom forumu s premijerom Lettom konkretizirati ponude pošto se talijanska vlada odlučila na novi val privatizacija ne bi li smanjila javni dug koji doseže gotovo 150 posto godišnjega BDP.
Sedam godina nije Putin bio u Rimu, tri godine nije bilo međuvladina susreta, na tapetu je gomila toga. Lukoil i Gazprom već imaju udjele po Italiji, i 5 posto UniCredita je u ruskim portfeljima, a na poslužavniku su Eni i Enel, Talijanske pošte i Mediobanca, Fincantieri i Cremonini, da spomenemo samo najslasnija glavna jela, kojima zbir godišnjeg prometa nadmašuje hrvatski državni proračun.
Putin je našao i vrijeme za dva privatna susreta: s bivšim premijerima Berlusconijem (koji mu je i kućni prijatelj, osobito otkako su se obojica rastavili od žena) te Prodijem (kojemu je prvome ponudio da vodi Južni tok, pa je angažirao Schrödera tek pošto ga je odbio Talijan, ljubomoran na svoju samostalnost).
Spektakularnijim se doimao popodnevni susret s papom Franom, jer on implicira i odnos katolištva s pravoslavljem, u kojemu su Rusi najbrojnija nacija (a Putinu nije bilo teško baciti u tamnicu Pussy Riots koje su o Ruskoj pravoslavnoj crkvi imale što reći).
Spektakl je bio i odlazak na Kvirinal Napolitanu. Ipak sva je suština dvodnevne ruske institucionalne invazije na Rim i Trst - u novcu, u ekonomiji, kao da s obiju strana još čitaju Marxa.