I ove godine glavna uzdanica i oslonac nam je susretljiva direktorica Turističke zajednice Grada Raba Ivana Matušan. Nažalost, mora na službeni put pa se nećemo vidjeti, ali nam mailom šalje sve aktualne zanimljivosti. Posebno se ponosi time što su TZG Rab odobrena sredstva LAGUR -a Tramuntana, okolnih akcijskih grupa u ribarstvu za projekt "Virtualni muzej ribarstva, pomorstva i brodograditeljstva grada Raba“ u iznosu od 1,1 milijun kuna, za što su samostalno izradili prijavu. A za sve sadržaje Ivana nas preporučuje svom kolegi Luki Perčiniću, voditelju marketinga TZ Rab, što naš Filip obilno koristi.
U potrazi za rapskom obiteljskom pričom u ribarstvu i ugostiteljstvu preporučuju nam restoran More, na sjeveru Raba, na samom ulazu u Kamporsku valu. Svi govore o izvrsnoj hrani, ljubaznosti osoblja i prihvatljivim cijenama pa zovemo vlasnika Milu. Dogovaramo se, ali zbog ostalih obveza ne možemo reći točno vrijeme. Kada smo nazvali da bi mogli doći za sat-dva, gazda kaže da nas ne može primiti da smo se prekasno javili. OK, onda jednom drugom prigodom. Također slučajno saznajemo da gazdin unuk baš taj dan slavi rođendan.
Tražimo novo mjesto. U užem su izboru Astoria u samom Rabu, Perla u Banjolu i restoran-hotel-vila Barbat. Odlučujemo se za Barbat kamo nas je, uz dobar glas, privukao muzej maslinova ulja i akvarij. Dolazimo inkognito, "u civilu“, bez majica Nautičke patrole. Naručujemo dva zubaca s prezentacijskog pladnja, s blitvom i krumpirom. U to našem stolu prilazi brkati čovjek u kratkim crvenim gaćama i veli: „Vi ste novinari!“ Gledamo ga zaprepašteno: kako znate!?
"Ja sam Mile, vlasnik Mora gdje ste mi trebali biti gosti. Ovdje moj unuk slavi rođendan jer se moja kći udala za sina vlasnika ovoga mjesta". Nevjerojatno. Koja slučajnost. Pa ovo je na sasvim drugom kraju otoka! Nudi da nas ovdje počasti večerom. Naravno, odbijamo. Dolaze zubatci. Jelo je ukusno, ali glad naših mladih momaka je neutaživa. Traže dodatnu košaricu kruha i svako ga malo umaču u jedno od dva ulja na stolu.
Oba ulja su izvrsna. Kasnije saznajemo da gazda Andrić proizvodi dva ulja. Jedno je napravljeno tradicijskim postupkom i zove se po gazdinom ocu kojeg su zvali Jandra. Drugo je moderno extra djevičansko i gazda Andrić ga je nazvao po svom (i Miletovom) unuku koji upravo slavi šesti rođendan tu dolje uz terasu, u velikom plastičnom dvorcu koji se trese i odzvanja od cike djece. Vraćamo se gumenjakom na brod kojega smo usidrili u Barbatskom kanalu. A Vid i Željo ostaju i donose fantastičnu priču Davora Andrića...
