Zamislite da ste trener Zagreba i bahato poručite hrvatskoj nogometnoj javnosti: “Tko me angažira, bio to Hajduk, Dinamo ili Rijeka, bit će prvak! Tražim samo da mi kupite Špičića i Šovčića...”
Takvu je poruku svojedobno trener Leirije, momčadi iz duboke portugalske provincije, poslao Benfici, Sportingu i Portu. Zvao se José Mourinho i tražio je da mu budući klub kupi Tiaga i Nuna Valentea. Benfica i Sporting grohotom su se nasmijali, a Porto je angažirao drskog prevoditelja i pogodio. Dvije godine kasnije osvojio je Ligu prvaka...
José Mourinho danas je apsolutna nogometna senzacija. Riječi su mu na rubu uvrede, maniri su mu ulični, incidenti svakodnevni. Nedavna pobjeda nad Chelseajem naborala je čelo Romana Abramoviča, koji ga je prije dvije godine otpustio iako mu je donio dva naslova engleskog prvaka. Ali nije uspio osvojiti i Ligu prvaka, a Rus “jede samo kavijar”.
Prvi dan u Chelseaju
Ovo su uspomene na Mourinha četvorice njegovih bivših i sadašnjih igrača. O “posebnom” su svoj sud rekli Frank Lampard, Samuel Eto’o, Ricardo Carvalho i najdraži sin Didier Drogba.
- Samo nekoliko tjedana nakon što je ušao u naše živote procijenio je da smo talentirana momčad, sposobna i za najveće rezultate. Prvog dana kad je došao u Chelsea, vidio sam njegovo ponašanje prema novinarima i shvatio da u njemu postoji nešto što ga razlikuje od ostalih. Već na konferenciji za novinare shvatio sam da je čovjek koji zna privući pozornost. Moje mišljenje nisu dijelili i ostali igrači: ‘Who the fuck does he think he is?’ Tko ga j..., što si umišlja taj tip - rekli su.
Tako je svoj prvi susret s Mourinhom opisao Frank Lampard, nogometaš koji je procvao upravo pod Mourinhovim ravnanjem.
Jednu od najintrigantnijih priča ispričao je Samuel Eto’o, negdašnji centarfor Barcelone, koja se svojedobno u Ligi prvaka opasno zakrvila s Chelseajem, a prije nekoliko dana, kao centarfor Intera, donio mu je veliku pobjedu na njegovu Stamford Bridgeu:
- Frank Rijkaard inače je najopušteniji tip na svijetu. Godine 2005. na Camp Nou nije bilo svađe, ali na Stamford Bridgeu poljuljana je čak i njegova hladnokrvnost. Ne toliko zbog poraza koliko zbog provokacija Joséa Mourinha i njegova pomoćnika Baltemara Brita. Zaista ne znam što bi se te londonske noći dogodilo da je Chelsea ispao i bismo li sa Stamford Bridgea izvukli živu glavu. Mourinho i Brito su gestama i komentarima uspjeli strašno razbjesniti Rijkaarda.
Učinilo mi se da Brito želi izazvati Franka da ga fizički napadne. Kad sam shvatio da se atmosfera pregrijala, došao sam do Franka i rekao: ‘Gospodine, odmaknite se od njih, gotovo je. Vratit ćemo se sljedeće godine i očitati im lekciju.’
Iskre u tunelu
U tunelu sam vidio Mourinha kako prijeteći ide prema meni i pokušava me udariti. Odmaknuo sam se, pogledao ga u oči i rekao: ‘Gospodine, znam da ste veliki trener, veliki gospodin, ali najveća je istina da ste veliki k....!’ Bio je zapanjen, ostao je bez riječi, sagnuo je pogled u pod i šmugnuo u svoju garderobu. Rijkaard je vidio što se dogodilo i odvukao me u svlačionicu. Sljedeće godine smo se vratili i - pobijedili!
Ricardo Carvalho je Portugalac, no u Chelseaju je imao velikih okapanja s Mourinhom: - Problem s Joséom nastao je kad mi je predbacio: ‘Zašto si na treningu seronja, a na utakmicama igraš sjajno? Zašto ne treniraš kao što igraš utakmice?’ Odgovorio sam: ‘Ne volim baš trenirati, više uživam u utakmici...’ Iako sam u Engleskoj bio puno marljiviji, José nije promijenio rječnik iz Porta. Nakon prve sezone pozvao me na sastanak. Rekao sam mu: ‘Ovdje se nogomet igra glavom i radi svojeg duševnog mira bolje je da odem.
Više ne uživam u Chelseaju.’ Uozbiljio se i odgovorio: ‘OK, ako želiš - idi!’ Ali, znao sam da će klub stopirati moj odlazak. Nisam dvoličan i rekao sam mu da je on moje veliko ljudsko razočaranje. U lice mi govori da me ne treba, a iza leđa da me ne želi pustiti. Na nekoliko tjedana ispao sam iz momčadi, a onda me opet pozvao i rekao: ‘Govorio si nešto što nije trebalo, ali i ja sam reagirao kako nije trebalo. Ispričavam ti se i od danas, budeš li zaslužio, igrat ćeš...’ Dva tjedna nakon toga opet sam bio u udarnoj momčadi.
Drogba u suzama
Didier Drogba je najteže podnio rastanak s Mourinhom, čak je prijetio da će se i on pokupiti sa Stamford Bridgea. U svojoj autobiografiji opisao je i taj trenutak.
- Došao je u Cobham, naš trening-centar, i rekao samo nekoliko jednostavnih riječi. Rekao je da odlazi. Gledali smo ga kako pokušava obuzdati svoju tugu. Na odlasku se ponašao kao i kad je dolazio - bio je jak i pun samokontrole. Bio je to petominutni, munjeviti oproštaj. Završio je zagrlivši sve igrače. Pardon, gotovo sve.
‘Želim svu sreću vama i vašim obiteljima. Zahvaljujem svima, čak i onima koji su me izdali...’ Znali smo da će i to reći, ali nismo razumjeli zašto nije mogao preskočiti tih nekoliko grubih riječi. Za mene je sve to bilo previše, nisam mogao suzdržati suze. A on - vrlo je brzo očistio svoj stol, sve se odvijalo u velikoj žurbi i djelovalo je pomalo bizarno. U njegovu stručnom timu bilo je nekoliko ljudi s kojima smo bili jako bliski, pitali smo ih za objašnjenje. Samo su rekli da bi bili sretni da je on ostao i oni s njim. Plakao sam, znajući da moje reakcije nisu ni profesionalne ni prikladne, ali, osjećao sam se kao siroče.
Ovo su samo istrgnute uspomene nekoliko igrača koji su obilježili karijeru Joséa Mourinha. Ostalo je statistika. Danas je veliki kandidat za osvajanje drugog naslova prvaka Serije A s Interom, a i jedan je od favorita završnice Lige prvaka. Ne podnosi talijanski nogomet, omalovažava Seriju A, i predsjednik Reala Florentino Perez već je poslao ponudu, tešku sedam i pol milijuna eura, da od sljedeće jeseni vodi Real Madrid. No, možda će na Santiago Bernabeu i prije, već ovog svibnja, na finale Lige prvaka.
Kako je uskrsnuo Chelsea
- 2. lipnja 2004. Došao je u Chelsea nakon što je s Portom osvojio Ligu prvaka.
- 27. veljače 2005. Postao je vlasnik prvog trofeja u Engleskoj, pobijedivši u finalu Carling Cupa Liverpool sa 3-2.
- 30. travnja 2005. Nakon 50 godina čekanja Chelsea osvaja naslov prvaka Engleske.
- 29. veljače 2006. Poslije pobjede nad Manchester Unitedom 3-0 obranio je titulu.
- 2007. Pobijedio je Arsenal u finalu Carling Cupa i Manchester Uniteda u finalu FA cupa.
- 20. rujna 2007. Nakon samo tri pobjede u osam utakmica napustio je Chelsea.
'Liga prvaka nije nam bila suđena'
Nakon što je 27. veljače 2005. s rekordnih 88 bodova s Chelseajem osvojio naslov engleskog prvaka, José Mourinho u svojim je kolumnama u portugalskom sportskom listu Record na papir prenio svoje emocije uoči utakmice u Boltonu, gdje će osvojiti naslov. Ali, opisao je i gorčinu zbog poraza u polufinalu Lige prvaka od Liverpoola, uz naslov: “Liga prvaka nije nam bila suđena!”
U Boltonu sam, u svlačionici. Sjedim na sanduku s dresovima i promatram igrače, izgledaju dobro. Rekao sam im: S kišom, sa suncem, sa snijegom, po vrućini i zimi, na jugu i sjeveru, doma i vani - prošlo je 3060 minuta. Nakon ovih 90 možemo biti prvaci. Budite momčad, složna grupa, i pobijedite!
Osjećam da ću već danas biti prvak. Tri godine zaredom - nije loše. Osjetio sam silnu energiju, jer je ta grupa vjerovala u mene i moju formulu vođenja od prvog dana. Zbog njih sam bio strašno dirnut. Prije nego što će utakmica završiti, poslao sam kući SMS da sam prvak. Inače, otac od straha nikad ne gleda moje utakmice, htio sam da vidi zadnje dvije minute prije fešte.
Nakon toga smo pili! Još mokar od šampanjca, izašao sam na stražnja vrata, ušao u kombi s opremom i odvezao se do hotela. Nakon večere gledali smo na TV-u atmosferu na Fulham Roadu i Kings Roadu, kvartu koji 50 godina nije slavio prvaka.
Onda je došao Liverpool i poraz u polufinalu Lige prvaka:
- Mi smo plakali zbog naših frustracija, Liverpool od sreće. Nogomet je to, i to je ljudski. Puno njih ne vidi da je naš profesionalni život vredniji od svih tih silnih milijuna, ljubav prema profesiji, to je nešto uzvišeno. Zapečatio sam još jedan kuriozitet u životu, izgubio sam a da nismo primili gol. Ali, jebeš to, danas je dan slavlja koji želim iskoristiti sa starcima koji su 50 godina čekali da Chelsea bude prvak. Želim slaviti s onima koji nikad ništa nisu osvojili, ili s onima koji su, poput mene, osvajali trofeje čisto, ‘bez kosti’.
U tri trenerske godine osvojio sam osam trofeja i smrdi mi da će iduće godine pasti još neki... I pao je. Ali, na žalost, ne i Liga prvaka!