Vijest da se višestruki ubojica Srđan Mlađan oženio iza rešetaka lepoglavskog zatvora odjeknula je poput bombe. Bila je toga svjesna i 20-godišnja Elia Molnar nakon što je iz Lepoglave u utorak popodne izašla kao supruga 'sisačkog monstruma' kojeg je tog trenutka prvi puta u životu vidjela uživo.
Na taj zatvorski pir, s obzirom na Mlađanovu prošlost i tri ljudska života koja je ugasio, javnost je osupnuta, no njegova novopečena supruga za Jutarnji list kaže da je “svjesno kročila u taj brak jer su kliknuli kroz pisma koja su si razmjenjivali”.
Popričali smo s njom nakon što je završila pod povećalom javnosti i postala "najtraženija mlada u državi". Njezino blijedo lice s velikim podočnjacima jasno pokazuje da je iza nje neprospavana noć. Ali ne onakva kakve uslijede nakon dvodnevnog svadbenog tuluma. Već je to lice prepuno briga, osuda i neizvjesne budućnosti.
'Zašto da mu ne pišem?'
Odlaskom u Lepoglavu kročila je prvi puta u neki zatvor. Udala se potajno, okružena totalnim strancima.
- Znam da sve mlade sanjaju o bijeloj vjenčanici, velikoj svadbi negdje u lijepom okruženju, ali sve su to snovi. Ne pitajte me zašto sam Srđanu pisala. Uostalom zašto ne? Meni se ostvarilo ono što sam željela. Srđan je baš onakav kakvim sam ga zamišljala. Nit manje nit više, nego baš onakav. Stvari koje je činio 90-ih su njegova prošlost, sve sam pročitala u medijima. I znam da čudno zvuči to što govorim jer se ja u to vrijeme nisam niti rodila, ali sam uvjerena da je on sad drugi čovjek koji će za osam godina izaći na slobodu – ispričala je za Jutarnji list Elia, uvjeravajući nas da je Mlađanova prošlost - prošlost.
O samom činu vjenčanja ne želi pričati. Želi da to ostane intima koju dijeli s muškarcem kojem se zavjetovala na vječnu ljubav.
- Mogu samo reći da je sve bilo očekivano. Zatvorski. Bila je to najobičnija svadba dvoje ljudi koji su kliknuli kroz pisma i koji se vole. Obred je kratko trajao. Haljinu sam odabrala sama. I još neke stvari. Nešto sam kupil, a a nešto posudila, kako to obično biva. Nisu nam odobrili druženje nasamo. A medijska pompa koja je nastala oko toga mi je doslovno priuštila jako veliki stres. Istina je da mi je Srđan rekao da, sve što on radi završi u medijima, pa da postoji rizik i da će kad-tad i naše vjenčanje procuriti u javnost. Svjesna sam da je on interesantan medijima više od 20 godina, ali pustite nas i naše obitelji da živimo svoje živote. Pred nama je budućnost – otkriva nam dalje dok lijevom rukom nervozno vuče desni rukav.
Nema prstena
Na njezinoj ruci prstena nema. O planovima za budućnost, koja se još nije ni zahuktala, jer Eliu i Srđana razdvajaju rešetke lepoglavskog bedema i 77 kilometara, mlada ne otkriva. Gdje planiraju živjeti?
- To je nešto o čemu smo razgovarali u pismima. I neka ti razgovori ostanu dio naše intime. Valjda na to imamo pravo? Zašto nisam čekala da odsluži kaznu i izađe? A čemu? Pa mi smo se pronašli, ali i jedino kao supruga sam stekla uvjete da ga mogu posjećivati. Do sada to nije bilo moguće - pojašnjava još Mlađanova odabranica na koju su smrt majke i činjenica da je nju i brata otac ostavio dok su bili školarci itekako utjecala.
- Što je s prezimenom? Jel ide promjena ili? - pitamo ju dalje na što potvrdno klima glavom i kaže:
- Bit će promjena, prezivat ću se Mlađan.
Za očevo prezime, govori, nije vezana, a posebno ju je uzrujalo što ju je nakon, naglašava nam, višegodišnje tišine, otac pokušao kontaktirati čim je objavljeno da se udala.
'Ljudi će uvijek suditi'
Kao punoljetna osoba, ponavlja nam Elia, odgovara za svoje postupke i odabire. Povodom toga je otišla i Srđanovim roditeljima za koje, ističe, da su predivni ljudi koji su propatili te se našli u grotlu užasa koji ne bi poželjeli nikome. Kako su Mlađanovi prihvatili njihova jedinstvenu zatvorsku romansu, Elia ne otkriva.
- Ne želim o obitelji Mlađan pričati nego mogu samo reći da su to jako dobre osobe. Ljudi će uvijek suditi. Komentari koje trpe Srđanovi roditelji godinama su gnjusni, baš kao što su i mene počeli nazivati monstrumom razni dušobrižnici ispod teksta koji je objavljen. Nisam javna osoba i nitko me ne poznaje kao moji bližnji tako da odakle pravo ikome da mi sudi i da me osuđuje. Nakon što mi je umrla majka, život mi se sunovratio. Ostala sam živjeti s bakom i djedom koje neizmjerno cijenim i znam da im je teško sa mnom. Znam i da je baka podrapala dosta pisama koja su mi stizala iz zatvora. Jer, to su kuverte na kojima mora sve pisati – svjesno priča Elia o situaciji u kojoj se našla.
Na trenutke razgovara kao odrasla osoba puna iskustva, dok na trenutke “zaluta” u dječji svijet u kojem je s majkom provodila sretne trenutke. Zadnji puta ju je vidjela prije pet godina u Omišu. Kad je s bratom, te djedom i bakom ostala na moru, dok se njihova majka morala vratiti na posao u Zagreb. U frontalnom sudaru je izgubila život, a suđenje još traje.
Na pitanje ima li kakvu želju i gdje se vidi za deset godina, Elia uzdišući zaključuje:
- Samo želim da sva histerija slegne i da me se ostavi na miru. Nisam jedina osoba koja se udala za nekog u zatvoru. Ljubav nema granice.