PIŠE ANTE TOMIĆ

Zaboravite priče o cajkama kao prostačkoj glazbi. Hrvati imaju drugi problem, ali neugodno im je to reći

U ime ljudske slobode i dostojanstva, svi smo mi i Sinan Sakić, i Vesna Zmijanac, i Šaban Šaulić, i Zorica Brunclik, i Duško Kuliš, i Ana Bekuta i oba Halida

Folk festival u Splitu 2016. godine

 Paun Paunovic/Cropix/Cropix

Naša je tvrda zabluda da svijet postaje bolji, da smo svakodnevno sve pametniji, da uspješno rješavamo probleme, stavljamo kvačice kraj njih i neumoljivo nastavljamo prema sve većoj slobodi, pravednosti i blagostanju. Možda tako i treba biti. Vjera u sretniju budućnost evolucijski se razvila u našim umovima da bi lakše podnijeli očajne okolnosti u kojima živimo. Jer, tko bi uopće ujutro mogao ustati iz kreveta da zna da će uvijek biti isto, da nijedan problem zapravo nije riješen?

Gradonačelnik Pule zabranio je koncert narodne muzike, a ja sam se u mislima vratio u jedno prašnjavo, vruće ljeto otprije gotovo četrdeset godina. Na vojničkoj obuci stotinjak smo nas spavali dugačkoj baraci, gimnasticirali na asfaltiranoj pisti, trčali, skakali, puzali, urlali i...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. listopad 2024 23:31