Pod sloganom Luka različitosti Rijeka se u subotu ujutro probudila kao europska prijestolnica kulture i ni kiša koja nije stala od petka navečer nije zaustavila brojna zbivanja koja su se od ranog jutra događala na ulicama, trgovima, u kafićima i na brojnim drugim mjestima s velikim finalom navečer, "Operom industriale", spektaklom na otvorenom u riječkoj luci.
I tako je Rijeka, uz irski grad Galway, i službeno postala Europska prijestolnica kulture 2020.
Na ovom ikoničnom prostoru u centru Rijeke, koji simbolizira njezinu lučku i industrijsku povijest te iz kojeg potječe sintagma "Luka različitosti" kojom Rijeka stvara svoj identitet kao skladne i tolerantne zajednice, nastupilo je više od 200 umjetnika, kojima su se u izvedbi priključile i tisuće građana.
Brodska truba označila je početak programa kojem je prisustvovalo oko 20 tisuća ljudi iz cijele Europe, pa i svijeta. Narator programa, koji je režirao Dalibor Matanić, bio je Zoran Prodanović Prlja, pjevač Leta 3. Lučke dizalice pretvorene su u svjetlosne instalacije, a na industrijskom naslijeđu počivao je i ostatak programa. Varenje, iskre, bušilice i zvona kojima se u program uključila publika poslali su poruku o snazi radnika koji su izgradili Rijeku, a izvođači ove "Opere industriale" bili su u radničkim opravama.
FOTOGALERIJA: Svečano otvorenje
Rijeka je ovim programom opravdala svoju reputaciju otvorenog, eklektičnog, avangardnog, pa i pomalo bizarnog grada. Tijekom opere podsjećalo se na činjenice iz bogate riječke kulturne povijesti, a program je upotpunjen stihovima Janka Polića Kamova. Uz gitariste, pjevače, zvončare, zboriste, performere, jedna od glavnih atrakcija bio je finski zbor vikača Mieskuoro Huutajat, čije pjevanje je zapravo vikanje i vrištanje slično tradicionalnim ratnim krikovima Maora.
Ovaj je zbor otpjevao specifične obrade himni država pod kojima je Rijeka živjela kroz burno dvadeseto stoljeće: mađarsku, austrijsku, talijansku, Države SHS, Kraljevine Jugoslavije, njemačku, SFRJ-a te, u konačnici, hrvatsku himnu "Lijepa naša domovino" i "Odu radosti" kao himnu Europske unije. Pjevali su i pjesmu "Bella ciao", koja je simbol talijanskih antifašista i podsjetnik na slobodu.
Zlatko Komadina, Zoran Milanović sa suprugom
Zlatko Komadina, Zoran Milanović sa suprugom
Umjetnošću buke, koja je, među ostalim, postignuta i posebnim instrumentima šahtofonima te velebnim vatrometom Rijeka je ušla u cijelu godinu punu događaja, za koju je sada predviđeno više od 600 pojedinačnih programa.
A među brojnim građanima koji su u subotu cijeli dan obilazili lokacije po gradu na Rječini bio je i riječki gradonačelnik. "Ako već odlučite nagnuti ovaj brod, učinite to ulijevo!" našalio se Vojko Obersnel na konferenciji za medije na plutajućem press-centru Botelu Marina samo nekoliko sati uoči službenog svečanog otvorenja koje je počelo u 17 sati u riječkom HNK Ivana pl. Zajca himnom "Lijepa naša" u izvedbi poznate riječke vokalne skupine Putokazi.
Uslijedili su nastupi istaknutih pjevača i glazbenika - Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta s pjesmom "Nije dobro" te Kristine Kolar, Domagoja Dorotića, Roberta Kolara i Zbora riječke opere uz pratnju Riječkog simfonijskog orkestra koji su izveli prepjev finala opere Nikola Šubić Zrinjski "Za mir, za mir", umjesto "U boj, u boj".
Zbor Matice umirovljenika Grada Rijeke
Mezzosopranistica Diana Haller otpjevala je "Operu po Kamovu" Zorana Juranića i ariju "Dopo notte" iz Handelove opere "Ariodante", a Kristina Kolar s gudačkim kvartetom glazbenika Riječkog simfonijskog orkestra "Od Ode radosti do Najdraže Rijeke". Sekvencu baleta o paškoj čipki koreografkinje Maše Kolar otplesali su članovi Baleta HNK Ivana pl. Zajca, a poemu "Song of Imbolc" izvela je irska pjesnikinja Moya Cannon uz pratnju Kathleen Loughnane na harfi. Sve je završilo nastupom dvadeset pjevača okupljenih u grupi RiVal i pjesmom "Moj Grad".
Antituristička tura
Otvorenju u HNK prisustvovali su brojni ugledni gosti, ali ne i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković. Umjesto njih, publici u HNK obratila se ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek: "Rijeka kao EPK 2020 poklapa se s predsjedanjem Hrvatske Vijećem Europske unije. Ovo je prvi put da se te dvije važne uloge na europskoj razini preklapaju, i to predstavlja jedinstvenu priliku da europskoj publici prikažemo našu bogatu suvremenu umjetnost, ali i predstavimo vrijednu hrvatsku kulturnu baštinu", rekla je ministrica.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel poručio je da Rijeka već ima svoju priču: "Povijest koja ju je izgradila i mijenjala identitet koji je toliko raznolik da je ponekad neuhvatljiv, mentalitet kojim uvijek tražimo bolje i više, stavove koji ne dopuštaju da drugačiji budu manje vrijedni." Gradonačelnik je rekao da je u stvaranju programa Luke različitosti utkano tisuće i tisuće ljudi i izrazio posebnu zahvalnost hrvatskoj Vladi i Ministarstvu kulture. "Jer ovo je ne samo riječki već najveći projekt hrvatske kulture, projekt kojim Rijeka i Hrvatska postaju puls europske kulturne priče, i to u trenutku kad Hrvatska predsjeda EU", rekao je Obersnel kojem je potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica uručila na svečanosti u HNK i službenu plaketu titule Europske prijestolnice kulture.
Smještajni kapaciteti popunjeni su gotovo do posljednjeg mjesta gostima iz cijele Europe, ali i svijeta
Već i prije službenog otvorenja predsjedanja Rijeke kao Europske prijestolnice kulture u gradu se moglo vidjeti da se sprema nešto veliko. Na Korzu i obližnjim ulicama u centru su postavljene tri velike instalacije koje fingiraju kaleidoskope. Prolaznici ulaskom u te paviljone vide svoj odraz u zidovima, kao i crteže na podu, za koje su zaslužni studenti tamošnje Akademije primijenjenih umjetnosti, učenici Škole za primijenjenu umjetnost te lokalni grafiti umjetnici.
Osim umjetnika i performera koji su okupirali grad svojim točkama, na Korzu je prolaznike oduševila još jedna instalacija - 232 metra duga vremenska crta na kojoj su prikazani najvažniji trenuci riječke povijesti u posljednjih 116 godina. Divovska linija na tlu odredila je i vrlo zanimljivu dinamiku kretanja i specifičan šušur na Korzu - užurbaniji dio prolaznika i posjetitelja grada kreće se po rubnim dijelovima ulice, dok oni koji su željni informacija iz riječke povijesti polako hodaju uz liniju po sredini.
Osim same crte, putovanje kroz povijest pojačavaju i glumci, scenografija i vizuali koji je okružuju. Ako ste bili jedan od ovih pomnih promatrača, mogli ste saznati da je prvi diskoklub u Rijeci otvoren 1957. godine i da je to ujedno bio prvi jugoslavenski klub te vrste. Jedna od informacija iz recentnije povijesti jest da je 2013. otvoren Islamski centar na Zametu, a u povratku u 80-e godine prošloga stoljeća Riječani su istaknuli da je 1988. tiskana knjiga "Kako čitati grad" Radmile Matejčić, koju i sad smatraju najboljom knjigom o ovome gradu. 1930. je prikazan prvi zvučni film, "Pjevač džeza". Ova je instalacija popraćena i jednim incidentom - u petak je jedna od zastava na vremenskoj crti, ona SFRJ, prebojena crvenom bojom.
Zlatko Komadina, Dubravka Šuica, Oleg Butković, Nina Obuljen Koržinek, Vojko Obersnel
Kontroverzna se situacija nedavno dogodila i s instalacijom Ivana Kožarića "Stog sijena", koja je u siječnju bila zapaljena. Ona je prije nekoliko dana vraćena, a sada je uz nju sve vrijeme i zaštitar. I u petak i danas vrijeme je bilo tipično riječko, maglovito i kišovito. Lokalci su komentirali da bolje vrijeme nisu ni željeli: ovako su svojim gostima priuštili autentično iskustvo života u Rijeci. Na svakom koraku mogle su se kupiti kabanice. Zanimljivo je radi vremena bilo i na "Antiturističkoj turi autobusom". Zbog magle je ta tura, na koju je odziv bio osobito velik, doista bila antituristička - gosti iz cijele Europe komentirali su da ovu turu nikada neće zaboraviti jer ništa nisu vidjeli, ali su se i dalje jako zabavili.
Samim Korzom se u subotu bilo gotovo nemoguće probiti, a dalo se čuti i kako je grad napokon postao "rijeka ljudi". Na svakom se koraku nešto događa, zalutate li u koju uličicu, sasvim sigurno zateći ćete kakvu grupu glazbenika, performera i zabavljača svih vrste. Na Koblerovu trgu mali je koncert, na Čajnom dizajneri predstavljaju odjeću od recikliranih materijala, a sve upotpunjuju i malene maškare, koje su odlučile iskoristiti priliku prepunog grada da užicaju "koju kunu više".
Odjednom Korzo zaposjedne grupa mladih, a iz zvučnika začuje se futuristička elektronska glazba. Plešu, valjaju se po podu, publici pokazuju srednji prst i govore im kako "nisu dovoljno hrabri". Autorski projekt Umjetničke organizacije Trafiki Škole za suvremeni ples Ana Maletić time radi "remake", svojevrsnu futurističku viziju kultne Trafikove predstave "Hodač", hommagea Janku Poliću Kamovu. Samo malo poslije na Jadranski trg, udaljen minutu hoda, stupa Zbor Matice umirovljenika sa svojom izvedbom "Ode radosti".
Večernji program opravdava titulu Rijeke kao pravog rokerskog grada. Sviraju gotovo svi najpoznatiji riječki glazbenici toga žanra, od Them Moose Rusha do Jonathana. Bilo je i elektronike, a poseban interes u toj žanrovskoj niši izaziva nastup DJ-a Nickyja Siana. U Rijeci će se plesati cijelu noć, a tako će, nadaju se, biti cijele godine.
The Tea
FOTOGALERIJA: Festivalska atmosfera na ulicama Rijeke
