Ugodno, sunčano zagrebačko popodne, a suze i stegnuta grla oko maksimirskog stadiona. Više od 60 dana traje ruska vojna agresija na Ukrajinu, a više od 15.000 ukrajinskih izbjeglica trenutačno je u Hrvatskoj. Stotinjak njih, uz tisuće Zagrepčana, došli su u Maksimir kako bi bili dio humanitarne akcije "Utakmica za mir – Zaustavite rat!". Nogometna utakmica zagrebačkog i kijevskog Dinama (2-2) kao dio puno veće i važnije akcije. Informiranje međunarodne zajednice o ratu u Ukrajini i skupljanje sredstava za pomoć ratom pogođenim Ukrajincima.
Prvi Ukrajinci su u Maksimir došli više od sat i pol prije početka utakmice... Igor (26) i Ana (23) iz Dnjipra koji su utakmicu dva Dinama doživjeli kao simboliku prijateljstva između Hrvata i Ukrajinaca...
- Privuklo nas je i što sav prihod od utakmice ide izravno našim sunarodnjacima i u tome smo vidjeli priliku i da mi pomognemo. Simpatiziramo Dinamo iz Kijeva, ali smo i veliki navijači Barcelone. Uvjereni smo i da će ukrajinska reprezentacija izboriti plasman u Katar na Svjetsko prvenstvo, ali smo i malo zabrinuti. Ne znamo koliko će se naši reprezentativci moći uigrati s obzirom na trenutnu situaciju i nemogućnost da se održi kvalitetne pripreme, rekli su nam Igor i Ana.
Tijekom utakmice se s dvije tribine povremeno moglo čuti "Slava Ukrajini", a najviše emocija, ali i suza, bilo je kada je nacionalnu himnu izvela ukrajinsko-bolivijska pjevačica Michelle Andrade.
- Želimo se zahvaliti navijačima zagrebačkog kluba što nas od početka rata u Ukrajini podržavaju u našoj borbi. U Hrvatsku smo došli posebno zbog ove utakmice, rekli su nam navijači kijevskog Dinama Sergej (47) i Maria (39) koji su također pronašli svoje mjesto na Maksimiru...
Sergej je dodao da je dio života proveo na ovim prostorima te smo se sporazumijevali na tečnom hrvatskom jeziku. Uz Dinamo Kijev redovito posjećuje i utakmice ukrajinske reprezentacije.
- Najdraži hrvatski nogometaš mi je Ognjen Vukojević, igrao je i za vaš i za naš Dinamo.
- Dragi, nemoj zaboraviti Domagoju Vidu, njega jako poštujemo, uskočila je Maria.
Prema službenim podacima na tribinama je bilo 4170 gledatelja, ali prodanih ulaznica je bilo nešto manje od 5000 za prihod od 263.000 kuna. No, humanitarna akcija nije završila posljednjim sučevim zviždukom...
- Ovo nam je bila prilika da pružimo podršku svojim nogometašima, sunarodnjacima, ali i ukrajinskim vojnicima, pričali su nam Natalija (44) i Miroslav (16) iz Ivano-Frankivska su u Zagreb došli početkom ožujka ove godine...
- Iako nismo fizički u Ukrajini, naša srca su tamo. Smatramo kako će nas prisutnost na ovoj utakmici duhovno povezati s ostatkom Ukrajinaca u domovini i onima koji su je bili prisiljeni napustiti. Dinamo Kijev je naš klub, ali ne posjećujemo često nogometne susrete.
Tinejdžeru Miroslavu maksimirska utakmica je bila tek peta u životu u kojoj je gledao svoj omiljeni klub...
- Meni su najdraži igrači Oleksandr Šovkovski i Andrij Ševčenko zbog generacijske bliskosti, naglasila je Natalija, a Miroslav je uskočio...
- Meni je Jarmolenko.
Kako god se okrene život priča neobične priče. Ovaj put su dva Dinama, kijevski i zagrebački, u ovu priču "upleli" i Split. Alex (34) iz Kijeva već neko vrijeme živi i radi u Splitu, a "Utakmicu za mir" iskoristio je i za ispunjavanje davne želju...
- Oduvijek sam želio vidjeti maksimirski stadion jer je puno čuo o njemu i sada mi se pružila prilika. Navijač sam kijevskog Dinama i želio sam biti dio ove utakmice, podržati svoj klub, ali i pomoći svojoj državi.
Moja momčad dolazi u gotovo kompletnom sastavu i tko zna, možda mi je ovo posljednja prilika da ih vidim u tom sastavu s obzirom na neizvjesnu budućnost. Moji omiljeni igrači su Viktor Cigankov i Mikola Šaparenko, a od svih ukrajinskih nogometaša Andrij Jarmolenko. Ovo su važni dani za nas, planiram biti i u na Poljudu u nedjelju kada igraju Hajduk i Šahtar iz Donetska.
Još jedan grad stradalnik, Zaporožje, imao je svoje predstavnika na "Utakmici za mir".
Artem (35) i Vadim (23) su i prije rata su radili i živjeli u Hrvatskoj, a s njima smo popričali prije utakmice...
- Navijamo za Dinamo iz Kijeva i prognoziramo našu pobjedu 3-1 (završilo je 2-2, nap. a.). Ovdje nije važna samo podrška našem klubu, nego i cijeloj Ukrajini i ratom pogođenim sunarodnjacima. Inače, zadovoljni smo životom u Hrvatskoj i želimo zahvaliti na gostoprimstvu koje svakodnevno osjećamo, rekli su nam dečki koji su posjetili i Dinamov fan shop kako bi kupili navijačke rekvizite koji će im biti trajna uspomena na ovaj humanitarni susret.
U ovim teškim ratnim vremena sport dolazi i kao jedan od najboljih promotora patnje kroz koju prolazi ukrajinski narod. Julia (40) i Timofej (14) dolaze iz sportske obitelji i smatraju ga važnim dijelom svojih života.
- Naš je sport stao i ovo nam je bila prilika da barem nakratko osjetimo dio nogometne atmosfere uživo. U Zagreb smo došli iz Krivijeg Riha, grada u Dnjipropetrovskoj oblasti, rekla nam je Julia, a Timofej nije želio propustiti kako bi naglasio...
- Navijam za ukrajinsku reprezentaciju, a najdraži mi je igrač Taras Stepanenko.
