Je li oporba, koja je revoltirana time što je potpredsjednik Sabora Željko Reiner preskočio zastupnike i dao riječ premijeru Andreju Plenkoviću, bojkotirala izvješće o radu Vlade lupajući punih sat vremena pločicama o stol, toliko da se premijera nije moglo čuti, doista destruktivna i primitivna, kako tvrdi HDZ?
Ili je HDZ privatizirao Sabor kojemu je Vlada dužna odgovarati do te mjere da oporba i nije imala drugog izbora nego protestom upozoriti da je HDZ mimo zakona i Poslovnika prigrabio ovlasti i prava koja mu ne pripadaju, kao što tvrdi oporba? Tko, dakle, želi kaos, a tko poštivanje procedure?
Reiner je iziritiran taktikom oporbe da nizom stanki odgodi govor premijera odlučio previdjeti saborski semafor na kojemu je zasvijetlilo da Marijan Pavliček (Hrvatski suverenisti) traži stanku, a još troje zastupnika traže riječ zbog povrede Poslovnika.
Urša Raukar-Gamulin (Možemo!), koja je iz prvih saborskih klupa gledala predsjedavajućeg Reinera i zamjenicu tajnika Kristinu Zadro Omrčen, tvrdi da je stvar izgledala ovako: "Na semaforu se lijepo vidjelo da kolega Pavliček ima zahtjev za stankom, a kolege Grmoja, Mrak Taritaš i Benčić traže riječ zbog povrede Poslovnika. Reiner je po Poslovniku riječ trebao dati Pavličeku. A nije! Premijer je počeo s izvješćem. To je trajalo dvije minute.
Vidjela sam da su se Reiner i tajnica okrenuli prema službenici i nakon toga je sa semafora nestao redoslijed govornika. Ne mislim da je Sabor mjesto za lupanje po stolu, ali što učiniti kad HDZ konstantno krši Poslovnik, kad se premijer ponaša u stilu ‘nemam se ja vremena vama baviti‘, kao da je Sabor 15. prostorijica Vlade gdje čovjek svrati kad baš mora. Strašno je i da je Josip Đakić odgovornost za to strovalio na stručne službe. Nisu pogriješile stručne službe, nego je Reiner eklatantno prekršio Poslovnik".
Pritužba Odboru za Ustav
Rasprava o tome tko je odgovoran nije gotova. Pavliček je Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav poslao pritužbu i zatražio da se očituju o tome je li Reiner prekršio Poslovnik. Zasad još, kaže Pavliček, "nisu navodno zaprimili moj prigovor".
Premijer Plenković i jučer se osvrnuo na saborsku sjednicu na kojoj mu nisu dali da se čuje. Ponovio je da je dio oporbenih zastupnika lupanjem po klupama poslao poruku da žele kaos i anarhiju: "Riječ je o manje od 20-ak zastupnika, lončara, lupetala, koji su metode koje je Možemo! primjenjivao u Gradskoj skupštini sada primijenili u Saboru.
U Gradu Zagrebu vrhunsko su im postignuće plave vrećice koje Zagrepčani ne kupuju i ne koriste, a grad, preplavljen smećem, postao je promenada za divlje svinje. To je stečevina onoga što rade u Zagrebu, a na razini države - lupanje i opstrukcija. To su preuzele antisistemske male stranke i pojedinci iz nekad velikih stranaka. To su poruke očaja".
Po premijeru, ne radi se o zastranjenju HDZ-a, nego o "neviđenom korištenju stanki s ciljem oduzimanja prava javnosti da čuje ono što je njegova Vlada napravila u proteklih sedam godina". Ipak, napominje, nisu uspjeli zahvaljujući mikrofonima.
Viđenje stručnjaka
Što se zapravo s pravne točke gledišta dogodilo u utorak u Saboru: kršenje Poslovnika i otimanje Sabora ili nedemokratsko, očajničko posrnuće oporbe? To smo pitanje postavili jednom ustavnom sucu koji nam je neslužbeno komentirao kako bi se protest oporbe mogao tumačiti kao njihova pretjerana reakcija, dokaz da se ne nose dobro s pariranjem u raspravama - da se radi o izoliranom događaju. To bi, tumači nam taj ustavni sudac, tako bilo pod pretpostavkom da Sabor redovno funkcionira kao parlament sukladno svom ustavnom položaju.
No, što ako je ta pretpostavka kriva, pita retorički ustavni sudac i nudi odgovor: "Što ako je Sabor kao tijelo državne vlasti kojemu je, da citiram ‘državotvorce‘ iz 90-ih, ‘samo Bog iznad njega‘, s te najviše pozicije sveden na uslužničku ulogu Vladi, odnosno partiji koja je sebi protumačila da to što ima većinu znači da može sa svog puta uklanjati svaku proceduralnu stvar koju percipira kao smetnju svojoj komociji i položaju?
"U stručnoj literaturi to se naziva autoritarizam obične većine. Ako većina sustavno urušava poslovničke procedure jer ih percipira kao nerazumnu smetnju i gubitak svog dragocjenog vremena, onda ta reakcija oporbe postaje razmjerna i primjerena".
Po Ustavu, naglašava naš sugovornik, Vlada nema demokratski legitimitet, a Sabor ima, te podsjeća:
"Vlada vlada jer uživa povjerenje Sabora. Ona Saboru služi i izvršava njegovu zakonodavnu volju. Zato se i zove izvršna vlast. Ako već iz samih naziva nije jasno tko u Saboru ima prednost i tko je u toj kući domaćin, a tko gost, onda se treba postaviti pitanje jesu li neki ljudi na važnim pozicijama pročitali Ustav barem jednom u životu".
Za bolje razumijevanje gradiva treba imati na umu sljedeće. "Ako Vlada i većina iskazuju poštovanje prema Saboru u njegovoj cjelini, koja uključuje i pravo onih predstavnika građana koji tu Vladu ne podržavaju, da u parlamentu raspravljaju sukladno pravilima samog Sabora, onda je to u utorak bilo vrlo nepristojno ponašanje domaćina prema važnom gostu u Saboru i zaslužuje javnu osudu. Ako Vlada i većina ne iskazuju to poštovanje, onda je dužnost opozicije prema građanima koje većina ne poštuje kao jednakovrijedne svojim biračima bila da reagira", zaključit će ustavni sudac.