Bilo je to između dva rata i nakon Drugog svjetskog rata elitno kupalište gdje su se od jutra do večeri okupljali ugledni Puležani. Stoja je bila plaža gdje su se dolazili kupati odvjetnici, doktori i drugi pulski intelektualci sa svojim obiteljima. Boravili bi ovdje po cijele dane, dolazili autobusom. Ovdje su imali svoje kabine, a kupalište je imalo i sadržaje - restorančić, trgovinu, podij za ples i orkestar. Zato je bilo specifično i drugačije. A i većini je u to doba pješke bilo daleko doći, pa su se kupali na bližim plažama. Jer Stoja je u to doba bila definitivno rub grada gdje nije bilo nikakve izgradnje, za razliku od danas. Danas se slobodno može reći da je ruglo grada s propalim i zatvorenim restoranom i trgovinom te zapuštenim kabinama iako je i dalje...