Posljednjih su dana hrabro i beskompromisno stali nasuprot vatrene stihije koja je gutala šume i nisko raslinje na području Mosora i nedaleko od Peruće. Ništa novo u njihovim životima, konačno to im je i posao i poziv. Zapravo, možda više poziv nego posao. Njihova važnost svima je nemjerljiva, ali ne traže za to ni poseban tretman ni posebne zasluge, ne traže da ih se slavi, ali sigurno ne traže ni da ih se podcjenjuje, omalovažava i na neki način ruga s njima. A, upravo to su doživjela trojica hrvatskih vatrogasaca iz Slavonije u ponedjeljak navečer u jednoj pizzeriji u Trogiru, gdje su, kako nam kaže jedan od njih, svjedočili još jednom „dnu dna hrvatskog turizma.”
- Malo je reći da smo se osjećali poniženo i jadno nakon onoga što smo doživjeli u ponedjeljak oko 22 sata kada smo došli u tu pizzeriju s namjerom da se nakon pet uzastopnih napornih dana na požarištima na Mosoru i u selu Bitelići nedaleko od brane Peruća malo opustimo - priča nam vatrogasac iz Slavonije koji je s još sedmoricom svojih kolega iz Slavonije te dvojicom iz središnje Hrvatske već dva tjedna lociran u Divuljama gdje su stigli u ispomoć na gašenju požara svojim kolegama iz Dalmacije.
- Nas trojica kolega izašli smo malo u grad, prošetati i nakon nekog vremena smo ogladnjeli pa smo sjeli za stol u toj pizzeriji s namjerom da nešto pojedemo i naručili smo dvije skuplje pizze po cijeni od 72 kune. Druga dvojica kolega su, naime, nešto ranije pojeli po kebab, pa su sada htjeli podijeliti jednu pizzu. Konobar je primio narudžbu, a kada nas je pitao što ćemo popiti rekli smo da nećemo ništa, jer imamo kod sebe vode, a drugo ništa ne smijemo jer smo na dužnosti. Na to nam je rekao da onda pizzu možemo dobiti samo za ponijeti, jer se za stolom ne može jesti ako se ne naruči i piće. Već to nam je malo zasmetalo, ali nismo pravili problem, nego smo mu rekli da nam samo donese pizze. On nam je odgovorio i da nam mora odmah naplatiti, pa smo i na to pristali. Međutim, nakon minutu opet dolazi do nas i govori nam da pizze ne možemo čekati sjedeći za stolom, iako je u lokalu još 4-5 praznih stolova, nego da se moramo premjestiti u neki ćošak za šank - priča nam slavonski vatrogasac, kojemu je tada, kaže, prekipjelo.
- Nisam to više htio trpjeti. Puk'o mi je film i rekao sam mu da nam vrati novac, jer da nećemo ovo trpjeti, na što je on odgovorio kako samo provodi politiku kuće. Odgovorio sam mu da me to apsolutno ne zanima, a onda je bio problem da nam ne može vratiti novac, jer je račun plaćen karticom. Tu je sada već počela malo glasnija rasprava, koju je gledalo 30-ak gostiju. Tada sam im rekao i da mi je stvarno muka od ovakvog ponašanja i odnosa prema gostima, jer smo bili u civilnoj odjeći, a onda sam još dodao i da smo vatrogasci te da smo pet dana uzastopno bili na požarištima gaseći vatru. Onda se pojavio netko tko je valjda poslovođa, pa je ponudio da nas počasti pizzama, što smo odbili, pa su nam na kraju vratili novac, a mi smo se pokupili i otišli s namjerom da se u tu pizzeriju više nikada ne vratimo - kazao nam je razočarani vatrogasac iz Slavonije, koji dodaje da ga je posebno razočarao takav odnos prema gostima pogotovo s obzirom na probleme s kojima se hrvatski turizam nosi u uvjetima pandemije.
- Već godinama s obitelji ljetujem isključivo na Jadranu i to baš na trogirskom području i jako dobro znam kako je bilo prošle godine kada smo mi, domaći turisti, koliko-toliko spašavali sezonu. Užasno mi je sada, kada je more puno stranaca, doživjeti da se netko ovako odnosi prema gostima, bez obzira jesu li strani ili domaći. Vidim da su naši turistički djelatnici vrlo brzo zaboravili kako im je bilo prošle godine kada su molili Boga da im bilo tko uđe u lokal. Baš smo svi razočarani - poručio je naš sugovornik.