Naziv vašeg zanimanja utjelovljuje najbolje - imate prosvjetarsku, rehabilitatorsku, skrbničku i pomagačku ulogu, a odabrali ste poziv u kojem ćete cijeli život biti iznad vašeg platnog razreda. Unatoč tome, svojim radom činite društvo jednakijim, pravednijim i inkluzivnijim - to je jedna od poruka sa skupa kojim je u petak obilježen Nacionalni dan edukacijskih rehabilitatora u organizaciji Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora te u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u Zagrebu.
Unatoč tome što je njihova struka zakonski regulirana i, među ostalim, promovira ideju inkluzije djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, predsjednica Komore, Ana Skender, upozorila je kako ta struka nije priznata.
- Edukacijski rehabilitatori imaju znanje i iskustvo, a cilj je uzdići je do razine koja nam pripada - izjavila je Skender.
O tome je bilo govora prethodni dan na tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, a na kojoj su stručnjaci upozorili na slabu prepoznatljivost u društvu, deficitarnost kadra i problem što edukacijski rehabilitatori nemaju status zdravstvenih radnika te ne postoji šifra djelatnosti. U praksi to znači sljedeće: ako ne postoji šifra djelatnosti, pedijatar/liječnik ne može izdati uputnicu ili ne može pretražiti gdje postoji edukacijski rehabilitator u zdravstvenom sustavu kojemu se može uputiti dijete ili odraslu osobu.
- Za edukacijske rehabilitatore takva šifra ne postoji, iako pružaju usluge u zdravstvenom sustavu za više od 5000 korisnika. Državu bi šifra djelatnosti koštala nula kuna - upozorava Ana Skender i dodaje kako te struke nema ni u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti.
S druge strane, postoji mogućnost zapošljavanja edukacijskih rehabilitatora u dječjim vrtićima gdje na vrijeme uočavaju razvojna odstupanja kod djece, no takvi su vrtići rijetki. Prema podacima Zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je prošle godine u 1727 vrtića radilo ukupno 684 psihologa i "defektologa", što znači da su u toj brojci, osim psihologa i edukacijskih rehabilitatora, logopedi i socijalni pedagozi, premda je riječ o različitim djelatnostima. Stručnjaci upozoravaju na problem što se slična situacija prelijeva i na školsku djecu, a stanje je još lošije kada je riječ o sustavnoj brizi o osobama s invaliditetom starijim od 21 godine.
Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Ante Bilić Prcić u raspravi na saborskom Odboru je upozorio na nužnost rehabilitatora u sustavu zdravstva.
- Kako ih učiniti vidljivima? Tako da mogu raditi svoj posao, a tu treba početi od zakona - izjavio je Bilić Prcić.
Napomenuo je kako u sustavu zdravstva postoji 40-ak zanimanja koji se smatraju zdravstvenim djelatnicima, poput nutricionista i fizičara, ali među njima nisu i edukacijski rehabilitatori. Jedno od rješenja vidi u osnivanju centara koji bi zapošljavali edukacijske rehabilitatore i, prema potrebi, bili bi, poput mobilnih timova, raspoređivani u ustanove u kojima se za njima ukaže potreba.
Uz predstavnike Ureda predsjednika države, ministarstava, Grada Zagreba, Agencije za odgoj i obrazovanje te Fakulteta za odgojno-obrazovne znanosti u Osijeku, na skupu u petak sudjelovali su i roditelji djece s teškoćama.