Čega se Marine Le Pen ovih dana srami, time se Zoran Milanović ponosi. Dospjeti u najvišu elitu politike, svejedno manje ili više "udbašku", u razvijenim društvima znači sniziti razinu radikalizma i prostačenja, bez obzira na poglede i neslaganja, a u Hrvatskoj je, na žalost, obratno. Što više to primitivnije. Biti predsjednik neke europske države, posebno takve koja je poput Hrvatske dugo i snažno probijala put prema zajednici europskih naroda, to pak podrazumijeva imati barem prijateljski ton prema osnivačima Unije, ako već ne možemo očekivati pravo savezništvo od nekoga kome se karakter ispružio na putu da se ostvari kao državnik.
Predsjednik Milanović otpilio je tijekom ove dvije godine svojih "margininih" monologa već...