Prije nekoliko mjeseci razgovarao sam s jednim od svojih splitskih studenata o scenarističkom projektu koji bih trebao mentorirati. Student mi je morao ukratko izložiti ideju za potencijalni film. Tijekom razgovora mirno je i bez previše skanjivanja rekao: "Pisao bih film o čovjeku koji ima šezdeset godina pa mu se bliži smrt". Ja sam mu - kao čovjek koji se bliži šezdesetoj - na to odgovorio: "Hvala lijepa".
Tako, dakle, izgledamo i ja i moja generacija u očima nekoga tko danas ima dvadeset i jednu. Mi smo za njih - kratko i jasno - oni kojima se neumitno "bliži smrt".
No, činjenica da čovjek dođe u neke godine, uz sve poznate loše strane nosi i neke dobre. Jedna je od njih ta što se sjećaš. Sjećaš se stvari koje su pretpotopne - ne zato što su se...