Iako ima tek nešto više od tri tisuće stanovnika, grad Drniš s okolnim područjem, kažu registri, broji gotovo devet tisuća birača.
Ne čudi stoga što Drnišani kroz smijeh kažu da je biračko mjesto broj jedan lokalno groblje, pa političarima savjetuju da svoju kampanju otpočnu baš tamo.
Naime, dobar dio birača evidentiran u Registru su ljudi koji su odavno preminuli. S obzirom na to da je dugogodišnji drniški gradonačelnik Ante Dželalija umro, Drnišani će 27. siječnja morati izaći na prijevremene lokalne izbore.
Političari za šankom
Zbog toga Ministarstvo uprave i Ured državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji danonoćno rade na sređivanju apsolutnog kaosa koji vlada u registru Drnišana s pravom glasa. Od službeno evidentiranih 8717, dosad je s popisa izbrisano više od dvije tisuće glasača. Neki su “živjeli” na nepostojećim kućnim brojevima, neki u ulicama kojih nema, a neki naprosto nikada nisu, barem službeno, otišli s ovoga svijeta. Više od 1300 takvih “birača” imalo je nevažeće osobne iskaznice.
No, Drnišanima kao da nije bitno što se događa u registrima, a za predstojeće izbore ne mare mnogo. Važno im je gdje će i za kakvu plaću raditi u gradu posrnuloga gospodarstva. Ipak, ima i onih koji se “bave politikom”, ali uglavnom na šanku jednog od desetak gradskih kafića.
Netragom nestali
Umirovljenik Petar Stojanović tvrdi da su priče o 8717 birača notorna besmislica.
- Ovo je malen grad i svatko zna svakoga. Stoga je nevjerojatno da država nema prave podatke o tomu tko ima pravo glasa. Zar je toliki problem voditi tu evidenciju - pita Stojanović. Njegov susjed, također Petar, uvjeren je da se radi o onima koji su na popisu jer su prijavljeni u Drnišu, dok stvarno žive u drugim gradovima.
- Ljudi se odsele u Split, ali su lijeni prijaviti se tamo pa im adresa ostane u Drnišu. Zbog toga dolazi do problema - uvjeren je Petar.
Nedaleko od poznate drniške Gradine je trgovina ispred koje se uz pivo odmara skupina mještana. I tu su glavna tema “birači kojih nema”.
- Ne vjerujem ni u podatke o popisu stanovništva koji govore da je ovdje 3300 ljudi. Evo glave ako u Drnišu stvarno živi više od 2800 osoba - dobacuje nam jedan. Povela se ispred trgovine prava rasprava o tome tko je “višak” .
- To su Srbi koji su pobjegli u vrijeme rata, ali dolaze ovdje glasati, dovoze ih autobusima - kaže jedan.
- Nije, to su naši koji studiraju ili rade u Zagrebu pa ih nema ovdje, ali dođu kad su izbori - dobacuje drugi.
- Nemate pojma, ljudi su otišli u inozemstvo i umrli, a nitko to nije prijavio - kaže treći. U pravu su svi. Tko pak u kolikoj mjeri, moraju utvrditi u Uredu državne uprave. Pitanje je jednostavno: tko ima pravo glasati u Drnišu i kome idu glasovi s biračkog mjesta broj jedan - lokalnoga groblja.
Policija u potrazi za mrtvim dušama
Policijske ophodnje, rpičaju nam mještani, već danima češljaju Drniš u potrazi za mrtvim biračima. Cilj je jasan, prije prijevremenih izbora izazvanih smrću gradonačelnika Ante Dželalije,maksimalno srediti postojeći kaos. Već bazičnom provjerom utvrđeno je da od devet “živih” starijih od 100 godina njih čak pet nije evidentirano u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ne primaju mirovinu, što je jedan od indikatora da naprosto nisu živi. Problem je što je država birokratski aparat (unas poprilično spor), a naročito je to Ministarstvo uprave, koje mora imati ozbiljne dokaze da netko nije živ kako bi ga se proglasilo mrtvim.
Svoje viđenje dijela problema ima i predstojnica Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji Edita Grubišić.
- Događa se da ljudi umru u inozemstvu jer su tamo živjeli i radili, ali imaju prebivalište u Drnišu. Kad umru, njihova rodbina ne obavijesti sustav, a s obzirom na to da su preminuli izvan Hrvatske, nema ih u Matici umrlih. Kako da onda na popisima nema tih ljudi - pita Edita Grubišić.