“Svakim danom sve hrabriji” radna je bilježnica koju će čitatelji Jutarnjeg besplatno dobiti s primjerkom novina u četvrtak, a kojom se želi osnažiti i graditi psihološku otpornost djece koja su se u svega nekoliko mjeseci našla izložena raznim neočekivanim a neugodnim situacijama, zbog pandemije odvojena od prijatelja i rođaka, fizički onemogućena pohađati nastavu, a potom doživjela potres. Bilježnicu su osmislile dječje psihologinje Gordana Buljan Flander, Tea Brezinšćak te Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Kroz niz kreativnih zadataka u kojima se dotiču online nastave, odvojenosti od prijatelja, raznih osjećaja nastoji se pomoći djeci da prorade nelake emocije.
Suočavanje sa stresom
Ne povedemo li računa o mentalnom zdravlju djece u kriznim vremenima, sutra će se to vrlo vidljivo odraziti na društvo, upozorava Gordana Buljan Flander te dodaje: “Potresi i pandemija istovremeno, u kumulativnom učinku, otkrili su nam koliko su neka djeca i odrasli u mogućnosti prilagoditi se, i često smo u svom kliničkom radu bili fascinirani unutarnjom snagom pacijenata te mogućnošću da prevladaju značajne životne izazove.
No, kod neke djece životna putanja nakon suočavanja sa stresom i traumom biva značajno promijenjena u negativnom smjeru, a odgovornost je stručnjaka i zajednice nastojati ublažiti posljedice krize, jer ono što znamo je da je važnost pravodobne psihološke pomoći krucijalna kako bismo prevenirali ozbiljne posljedice kao i njihovo pogoršanje.” Posebno je teško tijekom karantene bilo djeci kojoj dom nije sigurno mjesto, već mjesto puno nasilja. “Djeca suočena s nasiljem od strane onih s kojima bi se trebala osjećati najsigurnije, djeca koja su toplinu i sigurnost osjećala u školi, u domu prijatelja ili susjeda. Brojke su neumoljive. Znamo da tijekom perioda izolacije nasilje postaje nevidljivo, iako su njegove brojke zapravo u porastu.”
Novo normalno
Psihologinja dalje kaže: “Proteklih smo mjeseci kolegice i ja pratile što djeci pomaže, crtale, izrađivale materijale, i onda ih stavile na veliki test - onaj dječji. U razgovoru s roditeljima smo shvatile da je i njima lakše o prilagodbi na promjene sa školarcima razgovarati kroz strukturirane aktivnosti. Tako je nastala radna bilježnica ‘Svakim danom sve hrabriji’.” Promjene koje donosi pandemija izvor su stresa, na taj stres ljudi reagiraju na različite načine i različitim intenzitetom. Tea Brezinšćak objašnjava: “Mogu se javiti osjećaji tjeskobe, zabrinutosti i potištenosti, ali i razdražljivost, frustracija ili ljutnja. Ako sam ljuta na nekoga, imam protivnika protiv kojeg se mogu boriti i vratiti dio toliko potrebnog osjećaja kontro le. Pojedine osobe sklone su podcjenjivanju razine ugroženosti, što je također način borbe s prijetnjom. Apsolutno sve emocije koje se javljaju su u redu, važno ih je razumjeti. No, važno je i odabrati načine suočavanja s tim emocijama.
Pojačani stres s kojim se suočavamo već dulje vrijeme iscrpljuje naše psihološke rezerve i može dovesti i do javljanja psihičkih teškoća, kao što su anksioznost, depresivnost ili teškoće spavanja, ili produbiti one već prisutne. Dok svi na policama trgovina tražimo maske i nešto čime možemo ojačati imuni - tet, moramo stati i zapitati se: ‘Što sam danas učinio za svoje mentalno zdravlje?’”
Često nas pitaju koji je pravi trenutak za potražiti pomoć stručnjaka. Kao psiholozi odgovaramo - kada promjene koje kod sebe primjećuju ustraju dulje vrijeme ili značajno otežavaju vašu svakodnevicu. No, pravi odgovor možda bi bio - kada osjetite potrebu”, kaže Brezinšćak. Postoji li novo normalno i što nam pomaže u prilagodbi? Sve veći broj stručnjaka za mentalno zdravlje ističe da ne treba koristiti izraz “novo normalno”.
“Govoreći o situaciji kao ‘novom normalnom’ zapravo iskazujemo sebi očekivanje da smo se već trebali prilagoditi i odu - zimamo si dozvolu da osjećamo emocije koje su prisutne u nama. Situacija s ko - jom smo suočeni daleko je od uo - bičajenog i stalno se mijenja. Kao takva ona zahtijeva našu stalnu prilagodbu, što je stresno. Važno je osvijestiti naše gubitke i dopustiti sebi da osjetimo sve emocije koje s njima dolaze, kako bismo s vre - menom prihvatili novu stvarnost takvu kakva jest. To se ne događa preko noći i važno je da budemo strpljivi - prema sebi i drugima”, kaže Ella Selak Bagarić.