Ima nečega u tom odmoru na moru što poveća naš apetit da skrenemo s pravog puta. Nije to samo zato što smo daleko od kuće, oslobođeni spona dnevne rutine. To je i pitanje osobne potrebe za teatralnošću u činjenici da nas gledaju, baš kao što i mi gledamo druge, i to u društvenom okruženju koje je posebno osmišljeno za odmor i narcisoidno samozadovoljstvo.
Zamisao o Jadranu kao mjestu romantičnih pustolovina stara je koliko i jadranski turizam. Dobrano prije Prvoga svjetskog rata bečki su satirični časopisi obilovali nepristojnim vicevima i karikaturama koje su komentirale flertove po jadranskim plažama i parkovima.
Činjenica da su ljudi tamo putovali ne bi li se sreli s pripadnicima drugoga spola (a vjerojatno često i da bi pritom nešto zaradili) bila...