- Kako se nosim? Radim, živim... Ne znam uopće od kud bih krenula. U svako slučaju tu sam. Vrlo sam aktivna, pripremam djevojke za scenu, to volim i znam raditi. Jedan dizajner me je usporedio sa svojom bakom. No, ja nisam baka iako imam 72 godine. Penjem se na četvrti kat, puno hodam, drži me akcija i i pomisao na moje zlato koje je negdje gore, koje me vidi i koje ne smijem osramoti - kazala je u Briefingu poznata modna agentica Tihana Harapin Zalepugin koja je prije nepunih godinu dana izgubila supruga Sašu Zalepugina.
- Nisam ja jedina koja je izgubila životnog partnera. Neki dan sam se srela s Tihanom Škrinjarić kojoj je u kolovozu otišao suprug i s Ajom Novosel koja je u srpnju ostala bez supruga Mirka. Aja ima djecu i unuke, Tihana nema vlastitu djecu, ali ima obitelj. Ja nemam nikoga. Ni roditelje, ni braću, ni djecu, ni nećake. Ponekad sam sama, ali nikad nisam usamljena. Imam psića i dobre prijatelje. U ovakvim situacijama se iskristaliziraju i prijatelji i neprijatelji. Ako nisi za moj život, otiđi, nećemo plakati jedno za drugim. A neke osobe koje su me prije ostavile, su mi sa strahom prišle da bi se ponovno družile. Nije bitno kako smo se rastali. Hoćeš ponovno ući u moj život, sviđaš mi se, hajmo iz početka. Morate se znati prilagoditi. Imam nekoliko prijateljica kojima se ispovijedam - otkriva Tihana Harapin Zalepugin dodajući da je jako rano ostala bez roditelja te da joj i danas, kada joj je teško, majka dođe u san. Nedostajala joj je, kaže, cijeli život.
- Za Sašu sam se udala kada su njega maknuli s televizije. Nismo se vjenčali da bi on meni pomogao u životu. Ja sam već bila formirana osoba. Sada nastavljam s onom Tihanom Harapin koja je puno toga samostalno napravila u životu. Jako mi je bilo teško izgubiti Sašu jer je bio šarmantan, ali i vrlo pametan i inteligentan. Znao je kuhati, razumio se u elektriku i vodoinstalacije... Neki dan mi je otišla žarulja, a ja sam kupila krivu. Fali mi u nekim malim svakodnevnim stvarima. Žena koja ostane sama, nije bez razloga ostala sama nego nešto mora nastaviti - tvrdi Harapin Zalepugin dodajući da je na ulici zaustavljaju mnoge nepoznate žene koje joj pričaju kako je njima bilo kada su ostale bez životnih partnera.
- Naravno da ih poslušam. To što sam ja za razliku od njih ponekad ispred kamere, ne znači da bol nije ista. Zaslužuju moju pažnju i osjećam da im to puno znači. Ja nisam uzimala tablete za smirenje. I nisam se nikome obratila za pomoć bez obzira na veliku tugu koju nosim. U tom smislu sam sama na sebe jako ponosna. Ponekad ste naporni sa svojom tugom. U javnosti više ne želim toliko pričati da sam sama i da moga Saše više nema. Ostavljam tugu za svoja četiri zida. Pričanje o tome je nekada teško, a nekada pomaže. Ponekad si pomislim čemu sve to, pa se onda brzo saberem i pomislim da je život preda mnom. Namjerno sam ovo ljeto otišla u mjesto na otoku Hvaru gdje nam je bilo najljepše, gdje je prošle godine on plivao i ronio. Kao da sam odijevanjem i stavljanjem slika na Instagram htjela reći – evo me, živa sam, dobro izgledam... To mi je jako pomoglo. Možda je hranilo moj ego. Neka mi oproste oni koji misle da mi je samo to važno u životu jer nije - govori Tihana Harapin Zalepugin kojoj ne pada na pamet odlazak u mirovinu.
- Saša nije imao lošu mirovinu i neki mi savjetuju da uzmem njegovu. Ali što bih radila? Ove godine ću obilježiti 25 godina rada svoje agencije. Volim raditi, ali ima ljudi koji su cijeli život radili ono što ne vole i mirovina im je zaštita od svog zla koje su trpjeli 40 ili 45 godina - ističe Harapin Zalepugin koja smatra da mnogi stariji ljudi imaju razloga biti depresivni jer su odbačeni i teško žive od svojih mirovina zbog čega si mnogi uzimaju živote.
- Mladi sve mogu, samo se trebaju malo maknuti od mobitela i televizora, primiti se posla. Vlada trend mladosti. Mladi ovo, mladi ono. Već kada imaš 45 godina neki te neće primiti na radno mjesto jer hoće nekoga od 20 godina za koga se smatra da je spretniji i sposobniji. Mislim da bismo kao društvo trebali više voditi računa o ljudima srednje dobi, a pogotovo o umirovljenicima koji su jako obespravljeni. Ako nemaju obitelj oko sebe, divim im se kako preživljavaju - zaključuje Harapin Zalepugin. Nekada je, kaže, bila zadovoljnija kako se ljudi u Hrvatskoj odijevaju.
- Mladi većinom nose uske traperice. Meni dođe nekad da pitam: a zašto si ti uopće obukla ove hlače? Pa mogla si gola hodati. Sve ti se vidi. To nema veza s građom. To ima veze s mozgom jer nemoj se čuditi ako te netko uštipne ili ti nešto dobacuje. Ja sam za pristojnost, a toga sve manje viđam. Pristojna odjeća ne mora biti skupa. Kada gledam slike sa zagrebačke špice subotom, ne mogu vjerovati što je u nekim glavama - govori Tihana Harapin Zalepugin, a na naš komentar da bi se feministice mogle na nju naljutiti, poručuje: ‘Neka se ljute, ja imam svoj stav‘. Kao primjere dobro odjevenih ljudi ističe arhitekta Antu Vrbana i estetskog kirurga Sinišu Glumičića. Otkriva da je HTV-u poklonila sve kravate Saše Zalepugina, njih više od 50. Mnoge mu je ona kupila, uglavnom u inozemstvu.
U nastavku emisiju Briefing pogledajte u cijelosti