Putovanje premijera Andreja Plenkovića s malobrojnom hrvatskom delegacijom u Ukrajinu držalo se u potpunoj tajnosti u Vladi.
Riječ je o prvom takvom putovanju u ratnu zonu i zbog sigurnosnih razloga bila je potrebna totalna diskrecija.
Za susret s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, ukrajinskim premijerom Denisom Šmihalom i predsjednikom Vrhovne Rade Ruslanom Stefančukom znalo je svega desetak ljudi, najbližih suradnika premijera koji su sudjelovali u organizaciji i pripadnika osiguranja.
Sama hrvatska strana saznala je za konačan datum putovanja samo 48 sati prije odlaska u ratom zahvaćenu Ukrajinu.
Simbolično, hrvatska delegacija stigla je u Kijev 8. svibnja, dan prije proslave Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom.
Putovali su 15 sati. Samo u jednom smjeru - Vladinim službenim zrakoplovom do Slovačke, zatim automobilima do željezničkog kolodvora na slovačko-ukrajinskoj granici, a najveći dio putovanja naša delegacija provela je u vlaku do Kijeva.
Noćno putovanje
To nam nisu htjeli potvrditi u Vladi, ali kako su na isti način i drugi strani dužnosnici dolazili u posjet Zelenskom, može se zaključiti da je i Plenković u Kijev stigao posebnim vlakom ukrajinske vlade.
Riječ je o vlaku koji je prilagođen sigurnosti državnih delegacija.
Putovalo se noću, zbog sigurnosti, ali i kako bi se u Kijev stiglo ujutro na dogovorene sastanke.
Samo dva tjedna prije na isti su način u Kijev stigli i američki državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin, ali oni su došli preko Poljske.
Zračni prijevoz nad Ukrajinom potpuno je nesiguran, a kako Ukrajina ima izrazito razvijenu mrežu željezničkih pruga i praktički možete vlakom doći do predsjedničke palače, putovanje vlakom za visoke strane dužnosnike pokazalo se kao najsigurnije. Tako su uz američke dužnosnike putovali i bivši slovenski premijer Janez Janša, kao i poljski premijer Mateusz Morawiecki.
Dvije su opcije za to - iz Mađarske ili iz Slovačke. Iz Slovačke, koja ima željeznički kolodvor na samoj granici s Ukrajinom, putuje se 13 sati do Kijeva i to je bio najbrži put kojim je išla naša delegacija.
Povratak veleposlanice
Put se planirao nekoliko tjedana, u najvećoj tajnosti, a razgovori su se intenzivirali u posljednjih nekoliko dana. Naša je strana izrazila želju da dođe u Kijev i da se sastane s ukrajinskim državnim vrhom kako bi im i uživo dala podršku, izrazila solidarnost i ponudila nastavak pomoći u svakom smislu. Hrvatska je strana ponudila nekoliko datuma, a Ukrajinci su javili dva dana prije da su spremni primiti našu delegaciju 8. svibnja, što je bio i simbolički važan datum.
Cijeli logistički posao oko protokola ovaj je put odradila je ukrajinska strana, jer je naša veleposlanica Anica Djamić sve do subote bila u izdvojenom veleposlanstvu u Lavovu, umjesto u Kijevu. Sada se vratila u Kijev, što je također snažna poruka.
Hrvatski premijer, kažu sugovornici, htio je obići Buču i Irpin, gradove koji su teško stradali u ruskoj invaziji, a u kojima su ruski okupatori počinili strašne zločine. Ukrajinska strana pristala je na to, ali sve do posljednjeg trenutka nije se znala točna lokacija. Naši su je saznali tek na dan dolaska.
Premijer i njegovi suradnici htjeli su se i osobno uvjeriti u razmjere ruske agresije, a upravo su u Buči i Irpinu ti razmjeri najvidljiviji. Riječ je o gradovima koji su od Kijeva udaljeni kao Zaprešić ili Velika Gorica od Zagreba.
Miris paljevine
Prizori su, svjedoče nam ljudi iz premijerove delegacije, doista bili strašni. Vide se, kažu, razmjeri zla i agresije, kao i volja okupatora da uništi sve.
Doslovno su sve zgrade nastradale, a još uvijek se osjeti miris paljevine u zraku. Mještani Buče svjedoče o masovnim zločinima. Zasad su pronašli 410 tijela u masovnoj grobnici, a boje se da to nije kraj. Kažu kako su ruski vojnici upadali u kuće, odvodili ljude i ubijali ih, a potom bi slavili i pili.
Naše je to podsjetilo na stradanja Vukovaraca u Domovinskom ratu. Rusi su poslije tvrdili da je riječ o ukrajinskoj propagandi, no Ukrajinci su zato u jednoj crkvi pored masovne grobnice u Buči izložili fotografije tijela ubijenih kako bi svakome tko tako dođe pokazali što se dogodilo. Tamo su odveli Plenkovića, a isti dan i Bona Voxa.
Kada je riječ o Kijevu, širi gradski centar je poprilično očuvan, ali vojska je cijelo vrijeme na ulicama i vidi se da su i dalje u borbenoj pripravnosti. Postavljene su barikade po ulicama i vreće s pijeskom. Spremni su za sve scenarije. Danas su proglasili i policijski sat. Vidi se da nije isti grad kakav je bio kada su naši bili tamo prije ruske invazije.
Manje je i ljudi na ulicama.
- Grad nije isti, ali živi i održao se. Kada vidite koliko je blizu bila ruska vojska, a oni su se oduprli, zaslužuju divljenje. I to im je premijer i rekao. Govorio je to i europskim liderima, da ih dovoljno dobro zna još od 2014. i da se neće predati. Pokazali su veliko junaštvo - kaže sugovornik.
Europski put
Glavna tema svih sastanaka, kažu sugovornici, bila je njihov europski put. I tu im je Plenković najbolji saveznik i najsnažniji zagovornik u Europskoj uniji još od 2014. Hrvatska je i među prvima potpisala zajedničku Deklaraciju o priključenju Ukrajine EU i nastavit će biti njen najveći zagovornik kako bi zemlja dobila poseban status.
Ali jasno, odluka je na kraju na svim državama članicama, što je jasno poručeno i u Kijevu.
A Ukrajinci, svjedoče sugovornici, sada najviše strahuju da će ova globalna solidarnost i jedinstvo s vremenom iščeznuti kako agresija bude odmicala. Zato od svih pa i od Hrvatske traže da budemo dosljedni u provedbi sankcija protiv Rusije i da ostanemo jedinstveni u pomoći Ukrajini. Vjeruju da će im Plenković tu ostati vjeran saveznik, kao premijer koji šest godina sjedi u Europskom vijeću, najbolje ih razumije i zato im je naša potpora osobito važna.