Ugasi li se u Sisku Inina rafinerija nafte u potpunosti, grad će ostati bez 40 milijuna kuna prihoda godišnje, 700 ljudi izgubit će posao, a propast će i oko 1200 kooperanata - izračunali su u gradskoj upravi.
Radnici u mirovini
Ovaj nekadašnji moćni centar industrije već dugi niz godina propada. Socijalna bomba eksplodirala je s gašenjem moćnih industrijskih giganata koji su zapošljavali ljude i punili proračun.
Sisak danas predstavlja mračnu sliku hrvatske budućnosti. Grad je to u kojemu mladi sve više odlaze u inozemstvo, županija broji više umirovljenika nego radnika, vojska nezaposlenih bezuspješno se stalno prijavljuje na Zavod, zatvaraju se brojni obrti i tvrtke, pune se pučke kuhinje, a investicija nema nigdje - ni greenfield ni brownfield.
Sve propada, a jedine tvrtke koje zapošljavaju su - gradske. Oko 1200 ljudi zaposleno je u gradskim tvrtkama i upravi pa ispada da je Grad najveći poslodavac.
Nekad su sisačke tvornice zapošljavale više ljudi nego što je bilo stanovnika u gradu. Željezara je, primjerice, u svojim najboljim danima brojala 14 tisuća radnika. Tvornica kemijskih zaštitnih sredstava, Herbos, također je bila pokretač gospodarstva sa 300 zaposlenih. I rafinerija je u jednom trenutku već ostala bez 2000 ljudi, a sada joj prijeti gašenje.
Tržišni uvjeti
Segestica je također propala, a i Siscia je u problemima. Brojne tvrtke prolaze kroz predstečajnu nagodbu, smanjen je i broj obrtničkih radnji, a u velikim trgovačkim centrima na rubu grada troši se i do 20 posto manje novca nego prije.
Stoga je gašenje rafinerije samo točka na “i” priče o potpunom slomu sisačkog gospodarstva, koje je zapravo ogledalo cijele države.
No gašenje rafinerije može imati ekonomsku opravdanost ako se pokažu istinitima tvrdnje MOL-a da ona generira gubitak. Ali opravdanja nema za pasivnost političkih struktura koje svih ovih 25 godina šutke gledaju kako se sve ruši. U Sisku se, osim rijetkih privatnih investicija poput tvornice Applied Ceramics, gdje se proizvodi industrijski safir, i razvoja solarnog električnog automobila, svih ovih godina nije otvorilo ni jedno radno mjesto u proizvodnji. Sisak se, kao uostalom i ostatak Hrvatske, uz neke svijetle iznimke, nije prilagodio novim tržišnim uvjetima i gospodarstvu 21. stoljeća.
Zato građani Siska i županije smatraju da će gašenje rafinerije imati posljedice ravne katastrofi. Za radnike rafinerije to će značiti priključenje stotinama tisuća Hrvata na burzi. Za Sisak će zatvaranje rafinerije značiti i novo kresanje gradskog proračuna, novo smanjenje razine komunalnog i društvenog standarda, te sasvim sigurno i nove otkaze u gradskoj upravi, ustanovama i trgovačkim društvima.
Komunalna davanja
Naime, prema podacima iz gradske uprave, Rafinerija Sisak godišnje u gradski proračun uplaćuje 25,8 milijuna kuna komunalne naknade. Osim toga, Grad ubire 7,6 milijuna kuna od poreza na dohodak. Ako se tome dodaju porezi koji se plaćaju zaposlenicima u vanjskim uslugama Ine, od sektora tehničkih servisa do brojnih drugih kojima je Ina, odnosno Rafinerija Sisak, poslodavac, tada će Grad Sisak gašenjem rafinerije godišnje izgubiti oko 40 milijuna kuna prihoda.
Odnosno više od jedne petine svih prihoda gradskog proračuna.
Za osiromašeni Sisak to je pogubno. Istini za volju, čak i da Ina zatvori rafineriju, gradu će temeljem vlasništva plaćati 50 posto godišnjeg iznosa komunalne naknade, odnosno 12,9 milijuna kuna.
Ako Ina zadrži u Sisku dio proizvodnje ili otvori neka nova postrojenja, komunalnu naknadu morat će plaćati u punom iznosu. Ina, odnosno MOL, sigurno će pristati plaćati komunalnu naknadu Sisku, jer je vlasnicima i to isplativije nego sanirati prostor na kojem su postrojenja rafinerije. Naime, taj je prostor ekološki jako zagađen, te bi njegova sanacija koštala milijarde kuna.
Selidba u Zagreb
Upućeni pak tvrde da je MOL odavno donio odluku da se ugasi rafinerija u Sisku. Od 2009. više se u planovima Ine i MOL-a ne spominje modernizacija. Zapravo je rafinerija Sisak već danas ugašena jer, kako doznajemo u Sisku, ljude sele u Zagreb ili Rijeku, nude im tromjesečne ugovore o radu, pripremaju popise ljudi za otkaze, već se znaju i iznosi otpremnina.
Nije obavljena nabava za nastavak proizvodnje, nisu naručeni potrebni uređaji, oprema i materijal za najavljeni remont.
Rafinerija, doznajemo u toj sisačkoj tvrtki, neće uskoro imati što i s čim prerađivati.
Ali čak i ako se zanemari pravna zavrzlama oko pitanja vlasništva, valjanosti ugovora o prodaji Ine, optužbama i presudama o korupciji, neosporna je činjenica da Rafinerija Sisak godinama već posluje s gubicima.
Drugo je pitanje zašto je tomu tako. Prerada je s dva svedena na pola milijuna tona nafte. Odavno već radnici upozoravaju da rafinerija ne radi, nego služi kao distributivno središte za rafinerije MOL-a, iz kojih se vlakovima dovoze derivati, a hrvatska nafta se odvozi na preradu u Mađarsku. Zato pada i proizvodnja u Hrvatskoj, jer ne prerađujemo naftu, ne proizvodimo derivate, nego gotove proizvode uvozimo iz Mađarske.
Modernizacija Siska
Modernizacija Siska nikada nije praktički ni počela, a ono investicija što je obavljeno bile su ekološke naravi, šminka koja je služila kako bi se primirili Siščani koji su godinama udisali zrak zagađen iz rafinerijskih postrojenja.
- To bi bilo isto kao da ja vas pitam, nakon što vas osakatim, slomim vam nogu, na primjer, zašto ste toliko sporiji od mene. Oni naprosto nisu željeli modernizaciju Siska, ne žele to ni za Rijeku.
Oni žele tržište za svoje rafinerije - komentira jedan radnik u rafineriji.
Stručnjaci: Sisak nije iznimka
Josip Budimir, ekonomski analitičar, kaže kako Sisak nije izdvojeni slučaj u Hrvatskoj, nego pravilo.
- Makroekonomskim politikama proizvodnja je u Hrvatskoj postala nekonkurentna. Ulagalo se u građevinu i trgovinu, a investicije u neke prozvodne kapacitete nisu isplative jer su druge zemlje u našem okruženju stvarale bolje uvjete poslovanja - smatra Budimir.
U Sisku se, poput nekih drugih gradova koji su bili industrijski, umjesto proizvodnih hala, sada nalaze trgovački centri ili stambene zgrade koji, kaže Budimir, ne donose dodatnu vrijednost. - To je bila državna politika svih ovih godina, a država nas je dovela u takvu situaciju. U takvom jednom nepovoljnom ambijentu sisački slučaj nije fenomen, nego je cijela Hrvatska Sisak - zaključuje Budimir.
Kada je riječ o samoj rafineriji, Budimir kaže kako bi bilo dobro da se hrvatskoj javnosti prezentiraju neki pokazatelji o tome koliko je rafinerija neefikasna, što je uzrok tome i u čemu je problem.
- Je li to činjenica da je malog kapaciteta, da nije na vrijeme izvršena tehnološka obnova ili postoji neki treći razlog, ja to ne znam, ali bilo bi dobro da se javnosti otvoreno ponude pokazatelji - kaže Budimir. Dodaje kako se zna da su rezerve nafte na kontinentu pale, ali isto tako godinama se nije ulagalo.