Tijekom ove jeseni u tri sam navrata poslom boravio u Zagrebu. U ta tri navrata spavao sam u tri različita zagrebačka hotela različite veličine i cjenovnog ranga. A kako to u hotelima uvijek biva, susrećete ljude koji u njima rade. Primijetite sve te nevidljive i nenametljive ljude iz mehanizma backstagea koji postižu da se u tom složenom stroju stvar ne raspadne. Uočavate sobarice, konobare, pomoćno osoblje.
Ovaj put, međutim, nešto je bilo drukčije. Prvi sam put uočio da u sva tri hotela u kojima sam noćio među radnicima dominiraju neeuropske fizionomije. Sobarice su u sva tri bile tamnopute, tanane kosooke žene koje su izgledale kao da su iz Južne Azije.
Posljednji put u Zagrebu sam bio prošlog tjedna na Interliberu. S Velesajma me u centar vozio...