Cijeli grad je Maji Đerek kancelarija. Svoje ionako nema. Nisu joj je dali, a nije ni pitala. Što će joj, pored ovakva grada jedino ured na Odjelu psihijatrije čini se prikladnim.
A zna ona dobro svoj grad. Iako joj govore da nije njen. Da je došla sa strane. I da njima nitko sa strane nije potreban. Da im je sasvim dobro bilo i bez nje, da su guštali poput beba, bez pelena, da su radili što ih je bilo volja i da im ništa nije falilo. Pa ni tih njenih 60 milijuna kuna. Ne‘š ti para. Toliko Split okrene za dva malo bolja vikenda.
Ne osvrće se Maja Đerek. Odlučna je da se sa starom praksom upravljanja gradskom imovinom prestane. Šetamo Rivom, provlačimo se kroz Varoš, ulazimo u Dioklecijanovu palaču, gledamo zidove isprane kišom i bez...