Socijalna psihologinja dr. Mirjana Krizmanić, umirovljena profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta, autorica je nekoliko vrlo uspješnih knjiga iz popularne psihologije.
Hrvati ovih dana jedva preživljavaju, ali nisu nezadovoljni svojim životom. Iznenađuje li vas to?
-Ne, ni najmanje. Upravo to predviđam od početka krize. U teškim vremenima vraćamo se pravim vrijednostima, koje ne ovise o novcu i koje se ne mogu kupiti: vjeri u ljubav, prijateljstvo, svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji. Tako je bilo u ratu, tako je i sada, u krizi. I to je pozitivna stvar jer je to iznimno važno u prilagodbi i preživljavanju nove situacije. Što se više okrenemo tim vrijednostima, što se više otarasimo bahatosti i ogromnih prohtjeva, to ćemo lakše preživjeti. To, naravno, ne vrijedi za one koji su sada na skijanju, oni će se i dalje bahatiti, klati, svađati, ali nema veze. Novac, naime, ne utječe na sreću, sve dok ga imate za podmirenje osnovnih životnih potreba. Strašan je podatak iz istraživanja da samo 40 posto u potpunosti može podmiriti troškove hrane. A bit će još gore, sad nakon uvođenja višeg PDV-a na mlijeko, kruh, lijekove i knjige. Smatram uvođenje takvog nameta krajnjom okrutnošću vladajućih.
Upravo su političari kategorija u koju građani najmanje vjeruju, potpuno su razočarani radom Vlade i Sabora.
- Hvala Bogu, to pokazuje da je narod još uvijek psihički stabilan. Jer vladajuća garnitura niti malo ne razmišlja o ljudima, nemaju ni trunčice empatije.
Normalno je da u novinama pročitate da neki direktor neke agencije ima plaću od 15.000 kuna i da ne dolazi na posao. I nikome ništa.
Narod se osjeća pokradenim i prevarenim i šire se besperspektivnost i nevjera u sustav.
Zanimljivo je da je predsjednik Josipović izuzet iz prezira prema političarima. Njemu građani najviše vjeruju?
-Tome je tako jer predsjednik ima nekoliko osobina koje su u Hrvatskoj izumrle. Kao prvo, on je uljudan čovjek koji se prema drugima ponaša kao prema sebi ravnima. Poštuje druge ljude, ni na funkciji se nije obahatio. I narod to cijeni: ne drži ih ovcama i ne tretira kao da su pet kopalja ispod njega. S druge strane, činjenica je da ima tako malo ovlasti da se ne može svojim potezima zamjeriti ljudima. Ali to nikako nije glavni razlog: zamislite da je predsjednik, recimo, Radimir Čačić. Bi li rezultati istraživanja bili ovakvi?